Athafnasögur

Mér barst fyrir röskum 30 įrum bréf frį Gušlaugi Bergmann (1938-2004) sem var betur žekktur sem Gulli ķ Karnabę. Hann skrifaši til aš segja mér frį glķmu sinni viš żmsa fauta ķ višskiptalķfinu sem geršu žaš sem žeir gįtu til aš bregša fyrir hann fęti žegar hann var aš hasla sér völl sem ungur kaupmašur įrin eftir 1960. Hann lżsti fyrir mér hvatningunni sem hann og ašrir ķ svipušum sporum fundu fyrir ķ žeim frelsisvindum sem fengu loksins aš blįsa į višreisnarįrunum eftir 1960. Višreisn var stjórnin sem undir forustu Sjįlfstęšisflokksins reis upp gegn gamla heildsala- og helmingaskiptaveldinu, en žó ekki nema til hįlfs. Sömu sögu fékk ég aš heyra nokkrum įrum sķšar sķšar, 1989, žegar Pįlmi Jónsson kaupmašur (1923-1991) kenndur viš Hagkaup hringdi ķ mig til aš lżsa žvķ fyrir mér hvernig mašur gekk undir manns hönd til aš bregša fyrir hann fęti og hvernig menn reyndu meš stušningi vina sinna ķ stjórnarrįšinu aš drepa alla hugsanlega samkeppni, helzt ķ fęšingu. Samrįš var reglan, samrįš sem varš loksins ólöglegt eftir inngöngu Ķslands į Evrópska efnahagssvęšiš 1994 og hélt samt įfram sums stašar eins og ekkert hefši ķ skorizt og kom til kasta dómstóla, t.d. ķ olķumįlinu sķšara. Afstaša heildsalanna og bandamanna žeirra til nżherja ķ višskiptum markašist af ótta gömlu innherjanna viš aš missa žau forréttindi sem helmingaskipti Sjįlfstęšisflokksins og Framsóknar 1936-1960 höfšu fęrt žeim. Žaš mįtti Sjįlfstęšisflokkurinn eiga aš hann reis upp gegn sjįlfum sér 1959, en žó ekki nema til hįlfs, aš frumkvęši Alžżšuflokksins. Gušlaugur Bergmann og Pįlmi Jónsson skildu ekki eftir sig bękur žar sem žeir lżstu įstandi višskiptalķfsins en žaš hafa żmsir ašrir menn gert. Ķ bók sinni Alfrešs saga og Loftleiša lżsir Jakob F. Įsgeirsson rithöfundur glęsilegum ferli Alfrešs Elķassonar  (1920-1988), eins stofnanda Loftleiša. Žar er žvķ m.a. lżst hvernig Alfreš og félagar hans voru hlunnfarnir viš sameiningu félagsins viš Flugfélag Ķslands 1973. Loftleišamenn töldu aš félaginu hefši beinlķnis veriš stoliš af žeim meš fulltingi rķkisvaldsins sem leit į Eimskipafélagiš og Flugfélag Ķslands eins og „óskabörn į brjósti“ eins og Gušni Žóršarson feršafrömušur lżsti mįlinu. Flugfélagsmenn hlunnfóru Loftleišamenn m.a. meš žvķ aš minna į aš Loftleišir žurftu flugleyfi frį rķkinu. Žetta var bragšiš sem gömlu heildsalarnir höfšu sumir notaš įšur til aš svķkja erlend umboš af keppinautum sķnum meš žvķ aš minna erlendu birgjana į aš keppinautarnir žurftu gjaldeyrisleyfi til aš kaupa vörur aš utan. Og hver veitir leyfin? spuršu erlendu birgjarnir. Žau veitum viš, sögšu heildsalarnir og įttu viš vini sķna ķ stjórnarrįšinu. Žetta var įstandiš sem višreisnarstjórnin var mynduš til aš uppręta. Gušni Žóršarson (1923-2013) hafši stofnaš feršaskrifstofuna Sunnu 1959 og gaf śt ęvisögu sķna 2006, Gušni ķ Sunnu – Endurminningar og uppgjör, sem Arnžór Gunnarsson skrįši. Sögurnar sem hann segir žar af samskiptum sķnum viš yfirvöld og vini žeirra ķ višskiptalķfinu rķma vel viš frįsagnir Gušlaugs Bergmann og Pįlma Jónssonar og reynslu Alfrešs Elķassonar. Sama mįli gegnir um bók Jóns Óttars Ragnarssonar fv. sjónvarpsstjóra, Į bak viš ęvintżriš, žar sem hann lżsir žeim andbyr sem žeir Hans Kristjįn Įrnason hagfręšingur, stofnendur Stöšvar 2, sęttu fyrstu įrin ķ lķfi stöšvarinnar, 1986-1989. Einar Kįrason rithöfundur hefur lżst svipušum ašförum ķ Jónsbók, sögu Jóns Ólafssonar athafnamanns. Žessar heimildir eiga žaš sammerkt aš žęr lżsa allar sömu fautunum, sjįlfstęšismönnum sem hamast į mönnum sem eiga minna undir sér ķ sama flokki. Sem sagt: innanflokksįtök eins og t.d. Baugsmįliš varš sķšar žvķ enn eimir eftir af žessu öllu. Mikill fengur er nś aš nżrri bók Silju Ašalsteinsdóttur rithöfundar Allt kann sį er bķša kann og segir sögu Sveins R. Eyjólfssonar blašaśtgefanda, merks athafnamanns sem var m.a. nįinn samstarfsmašur Jónasar Kristjįnssonar ritstjóra. Žeir Sveinn og Jónas fengu bįšir aš kenna į bolabrögšum sjįlfstęšismanna eins og Jónas lżsir einnig ķ bók sinni Frjįls og óhįšur 2009.

Sveinn segir ķ bókarlok: „Ég hitti gamlan félaga minn fyrir nokkrum vikum, fyrrverandi forstjóra stórfyrirtękis, mann sem er nokkuš tengdur Sjįlfstęšisflokknum. Hann spurši hvort žaš vęri rétt aš til stęši aš skrifa sögu mķna. ... „Geršu žaš ekki,“ sagši hann meš miklum žunga… „Og af hverju ekki?“ spurši ég undrandi. „Sveinn minn,“ sagši hann. „Žaš hefur veriš frišur um žig ķ nokkur įr og sumir jafnvel farnir aš tala vel um žig. Ef žś gerir žetta seturšu allt į annan endann, ekki gera žaš.“ Žetta samtal bregšur sķnu ljósi į įstandiš ķ žjóšfélaginu undanfarna įratugi. Hér hefur rķkt įkvešiš hręšsluįstand, einhvers konar pólitķskur fasismi. Menn hafa ekki žoraš aš tjį hug sinn af ótta viš aš blóšhundunum yrši sigaš į žį, eins og dęmin sanna. Ég neita aš taka žįtt ķ žess konar žöggun.“ Tilvitnun lżkur. Lżsing Sveins ber meš sér aš viš svo bśiš mį ekki lengur standa.

Nś eins og 1959 ber brżna naušsyn til aš landiš fįi sišbótarstjórn til aš hķfa landiš upp śr žvķ spillingarforaši sem hefur gert ķslenzk stjórnmįl – og kjósendur! – aš athlęgi um allan heim. Saga Sveins R. Eyjólfssonar er brżn įminning um naušsyn žess aš opna glugga og gęttir til aš hleypa fersku lofti aš og efla traust, m.a. traust fólksins ķ landinu til Alžingis. Greišasta leišin aš žvķ marki er aš stašfesta nżju stjórnarskrįna strax į nęstu mįnušum. Nżkjöriš žing mun hvort sem er standa stutt eins og hiš sķšasta.

Fréttablašiš, 9. nóvember 2017.


Til baka