Skuldir og hallamįl

Nigel Lawson var fjįrmįlarįšherra ķ rķkisstjórn Margrétar Thatcher į Bretlandi 1983-89. Viš hann er kennd sś hugmynd, aš halli į višskiptum viš śtlönd skipti litlu sem engu mįli, sé til hans stofnaš mestanpart ķ einkageiranum. Žessi hugmynd er eftirtektarverš m.a. vegna žess, aš hśn viršist eiga sér żmsa įhangendur hér heima. Lawson kannašist aš vķsu viš žaš, aš mikill halli į višskiptum getur veriš grafalvarlegt mįl, ef rķkiš hefur stofnaš til hallans meš lįntökum ķ śtlöndum. Įstęšan liggur ķ augum uppi. Rķkiš žarf aš verja erlenda lįnsfénu svo vel sem verša mį, žar eš annars munu skattgreišendur sitja ķ sśpunni. Lawson leit svo į, aš öšru mįli gegndi um višskiptahalla, ef einkafyrirtęki og heimili hefšu tekiš erlendu lįnin į eigin spżtur. Ef fyrirtękin og heimilin hirtu ekki um aš verja lįnsfénu til hagfelldra framkvęmda, sętu žau sjįlf ķ sśpunni, ef illa fęri. Öšrum kęmi mįliš ekki viš. Žetta var hugsun Lawsons, og hśn reyndist röng. Hér eru rökin.

 

Hugsum okkur, aš allir Ķslendingar keyptu sér jeppa og tękju lįn fyrir kaupunum ķ śtlöndum fyrir milligöngu ķslenzkra banka. Hugsum okkur lķka, aš hįlf žjóšin nęši ekki aš standa ķ skilum viš bankana. Ekki dygši žį aš skila jeppunum, žvķ aš žeir hröpušu ķ verši um leiš og žeim var ekiš śt śr bķlasölunum. Hver tęki žį skellinn? Erlendu lįnardrottnarnir? Vķst fengju žeir skell, en žaš vęri ekki allt og sumt. Erlendir bankar deila įhęttunni vegna vanskila ķslenzkra lįntakenda meš innlendum bönkum, svo aš bankarnir hér heima myndu žurfa aš axla hluta śtlįnatapsins. En žeir eru nś einkabankar, hefši Lawson sagt, og žaš er žeirra mįl, hvort žeir komast ķ kröggur eša ekki. Žarna liggur villan hjį Lawson. Žaš er ekki einkamįl bankanna, hversu vel žeir vanda til śtlįna sinna, hvorki rķkisbanka né einkabanka. Hér er vandinn sį, aš einkabankar geta meš żmsu móti velt śtlįnatapi yfir į višskiptavini sķna lķkt og rķkisbankar, einnig yfir į žį višskiptamenn, sem stóšu ķ skilum. Hvernig? Til žess eru tvęr leišir fęrar. Bankarnir geta ķ fyrsta lagi velt tapinu yfir į ašra meš žvķ aš auka vaxtamuninn (lękka innlįnsvexti og hękka śtlįnsvexti), og žann kostnašarauka žurfa allir višskiptavinir bankanna aš bera, einkum žeir, sem stóšu ķ skilum, žvķ aš hinir eru lakari borgunarmenn. Einmitt žetta hafa bankarnir hér heima gert um margra įratuga skeiš. Gömlu rķkisbankarnir žöktu mikiš śtlįnatap vegna misheppnašra lįnveitinga meš miklum vaxtamun, og višskiptavinir bankanna fengu ekki rönd viš reist, žvķ aš žeir įttu ekki ķ önnur hśs aš venda. Žetta var fyrir daga einkavęšingar og erlendrar samkeppni ķ bankakerfinu. Einkabankar geta ķ annan staš velt śtlįnatapi yfir į skattgreišendur, einkum ef tapiš er mikiš, žvķ aš žį er lķklegast, aš rķkisvaldiš telji naušsynlegt aš skipta sér af mįlinu til aš forša frekari skakkaföllum, jafnvel hruni. Til žessa kom žó ekki hér heima žrįtt fyrir mikiš śtlįnatap bankanna įrin kringum 1990, žegar afskriftir tapašra śtlįna hér voru svipašar mišaš viš landsframleišslu og annars stašar um Noršurlönd, og žar geisaši bankakreppa, sem kallaši į dżrar björgunarašgeršir į kostnaš skattgreišenda. Rķkiš komst hjį žvķ aš skakka leikinn hér heima vegna žess, aš rķkisbankarnir gįtu gengiš aš višskiptavinum sķnum meš miklum vaxtamun, meiri vaxtamun en hefši getaš gengiš ķ nįlęgum löndum, žar sem innlend og erlend samkeppni į bankamarkaši var og er meiri. Reynslan sżnir, aš einkarekstur banka veitir almenningi enga haldbęra tryggingu gegn įföllum vegna of mikillar skuldasöfnunar einkageirans innan lands eša utan. Einkabankar geta varpaš byršinni į saklausa vegfarendur, ef ķ haršbakkann slęr. Einkabankar eru yfirleitt ólķklegri en rķkisbankar til aš tapa fé, žess vegna voru bankarnir hér heima fęršir śr rķkiseigu ķ einkaeign til betra samręmis viš skipan bankamįla ķ öšrum löndum, en einkageirinn er samt ekki óskeikull frekar en rķkiš. Einkavęšing er ekki allra meina bót. Žess eru mörg dęmi utan śr heimi, aš skuldasöfnun einkageirans hafi kallaš kollsteypur yfir heil hagkerfi meš tilheyrandi samdrętti ķ framleišslu og gengisfalli. Žaš geršist t.d. ķ Mexķkó og Argentķnu 1993-95 og nokkrum Asķulöndum 1997-98. Ašdragandinn var alls stašar hinn sami: mikill uppgangur, mikill halli į višskiptum einkageirans viš śtlönd, miklar og ört vaxandi erlendar skuldir, of lķtill gjaldeyrisforši og almennt andvaraleysi.

Fréttablašiš, 2. marz 2006.


Til baka