Reykjum ekki ķ rśminu eftir 2016 

Hversu löng er leišin austur til Indlands? Žaš er aušmęlt og hafiš yfir įgreining. Hversu vel hefur Indverjum vegnaš, sķšan žeir tóku sér sjįlfstęši 1947? Um žaš eru skiptar skošanir, enda er ekki hęgt aš leggja neinn einfaldan eša einhlķtan męlikvarša į svo margslungiš mįl. Af žessu dęmi mį rįša, hvers vegna raunvķsindi eru jafnan einfaldari en mannvķsindi. Raunvķsindamenn męla fjarlęgšir og margt fleira, og yfirleitt er engin įstęša til aš efast um ašferširnar og nišurstöšur męlinganna. Félagsvķsindamenn virša mannfélagiš fyrir sér frį żmsum sjónarhornum, og slķkt mat getur veriš margvķslegri óvissu undirorpiš. Sem sagt: stašreyndir eru hafnar yfir įgreining eša ęttu a.m.k. aš vera žaš, en skošanir – žar į mešal stjórnmįlaskošanir – eru žaš ekki. Og ętti ekki aš koma neinum į óvart.

Eigi aš sķšur eru sumar skošanir hafnar yfir įgreining, ef aš er gętt, eša ęttu a.m.k. aš vera žaš. Viršing fyrir mannréttindum og lżšręši er ekki smekksatriši, heldur fortakslaus krafa ķ sérhverju sišušu samfélagi og hafin yfir įgreining. Žó eru ašeins fįein įr sķšan lżšręšisžjóšir heimsins voru miklu fįmennari en hinar og įttu ķ vök aš verjast. Žetta hefur gerbreytzt sem betur fer: nś er lżšręši ķ sókn vķšast hvar og einręši į undanhaldi. Samt er fjölmennasta landi heims enn ķ dag stjórnaš af mönnum, sem bera litla viršingu fyrir vestręnu lżšręši og mannréttindum. Af žessu getum viš séš, aš skošanir, sem enginn įgreiningur er um į einum staš, geta veriš skiptar į öšrum: žetta fer eftir menningarsvęšum, en žaš er žó engin afsökun. Kķnverjar verša ekki fyllilega hlutgengir ķ samfélagi sišašra žjóša, fyrr en žeir semja sig aš vestręnni viršingu fyrir mannrétti og lżšręši: hér eru engir afslęttir ķ boši.

Tökum annaš dęmi. Öllum žykir žaš sjįlfsagt ķ okkar heimshluta, eša nęstum öllum, aš fjölkvęni sé óleyfilegt. Samt žurfum viš ekki aš fara śt fyrir okkar eigin menningarheim til Austurlanda nęr eša Afrķku til aš finna fjölkvęnissamfélög – nei, okkur dugir aš fara į slóšir mormóna ķ Utah ķ mišjum Bandarķkjunum. Žar eru sums stašar margar eiginkonur į bak viš eldavélina į einu og sama heimili; žetta er aš vķsu ekki löglegt lengur, en var žó lįtiš višgangast žar til nżlega. Sama mįli gegnir um sęmdarmorš, sem svo eru nefnd: okkur finnast žau forkastanleg, en samt tķškast žau ekki ašeins ķ Pakistan og Kśrdistan og žar um slóšir, heldur einnig sums stašar ķ Sušaustur-Evrópu – įn žess aš sjįlfsagt sé, aš moršingjarnir žurfi aš svara til saka. Og tökum eitt dęmi enn, svo aš ekkert fari į milli mįla: af okkar evrópska sjónarhóli jašrar byssudżrkun Bandarķkjamanna viš brjįlęši. Okkur Evrópumönnum finnst žaš langflestum gersamlega frįleit skipan, og žaš finnst einnig Japönum og flestum öšrum Asķumönnum, aš nįnast hver sem er geti eignazt og įtt skammbyssur, sem eru sérhannašar til aš drepa fólk: žaš er hęgt aš kaupa slķk skotvopn ķ póstkröfu žar vestra. Meiri hluti Bandarķkjamanna styšur žetta fyrirkomulag. Tveir af hverjum žrem fulltrśum į Bandarķkjažingi eiga byssur heima. Og moršęšiš heldur įfram. Byssuvinafélagiš stendur meš pįlmann ķ höndunum.

Og nś langar mig aš nefna eitt dęmi enn – af innlendum vettvangi. Žaš ętti meš lķku lagi aš vera hafiš yfir įgreining, eša svo sżnist mér, hversu frįleitt žaš er aš leggja sjöunda part af flatarmįli Reykjavķkur innan Ellišaįa undir flugvöll, sem brezki herinn byggši ķ strķšinu gegn mótmęlum ķslenzkra yfirvalda og er nś notašur undir innanlandsflug, sem er og hefur įvallt veriš rekiš meš roknatapi. Žetta ętti aš vera hafiš yfir įgreining af žeirri einföldu įstęšu, aš žetta fyrirkomulag er gersamlega glórulaust: žaš er allt of dżrt. Ef svęšiš vęri ķ einkaeign, žį dytti hagsżnum eiganda ekki ķ hug aš leggja svo dżrt og mikiš flęmi ķ hjarta höfušborgarinnar undir flugvallarrekstur. Eigandi, sem gerši slķkt, vęri bersżnilega ekki meš réttu rįši. En samt er flugvöllurinn kyrr į sķnum staš, enda žótt meiri hluti Reykvķkinga, naumur aš vķsu, hafi ķ almennri atkvęšagreišslu lżst sig fylgjandi žvķ, aš flugvöllurinn vķki.

Hvers vegna er flugvöllurinn žarna ennžį eftir öll žessi įr? Og hvers vegna eru stjórnvöld einmitt nś aš eyša miklu fé – milljöršum! – ķ endurbętur į flugvellinum, žegar fyrir liggur, aš völlurinn į aš vķkja? Ég fę engan botn ķ žetta mįl nema meš žvķ aš bera žaš saman viš byssubrjįlęšiš ķ Bandarķkjunum og ašra sambęrilega vitfirringu. Stašsetning Reykjavķkurflugvallar er sprottin af landlęgu viršingarleysi fyrir veršmętum. Menn hegša sér hópum saman eins og žeim finnist žaš engu skipta, hvaš hlutirnir kosta. Mįliš er samt ekki alveg svo einfalt. Žeir, sem hagnast į nśverandi stašsetningu flugvallarins, leggja kostnašinn į ašra og kęra sig kollótta um afleišingarnar. Hagsmunir žeirra, sem vilja hafa völlinn kyrran į sķnum staš, hafa fengiš aš rįša feršinni, af žvķ aš hagsmunir okkar hinna eru dreifšari, žótt viš séum miklu fleiri: flestir žeirra, sem myndu hagnast mest į flutningi flugvallarins, eru reyndar ófęddir enn. Viš, sem berum kostnašinn, erum annars vegar žau okkar, sem gętu bśiš ķ hjarta borgarinnar ķ staš žess aš bśa įfram ķ śthverfum, af žvķ aš žar eru ķbśširnar, og hins vegar žau okkar, sem bśa nś žegar ķ mišborginni, en lķša fyrir fįmenniš žar og fįbreytnina. Žaš segir sig sjįlft, hversu borgin vęri miklu lķflegri, ef tugir žśsunda byggju į flugvallarsvęšinu į einum bezta staš borgarlandsins: žį gęti Reykjavķk oršiš gönguborg frekar en bķlaborg, og žį fyrst gęti hśn oršiš glęsiborg į heimsvķsu – og ekki hįlfgildings borg, eins og Hannes Pétursson hefur lżst henni ķ Ķslandskvęši sķnu: ,,Hér stendur rótum ķ gleši og sorg mitt sveitamannslķf, mķn hįlfgildings hugsun ķ hįlfgildings borg”.

Eftir žvķ sem Ķsland opnast og gömul žröngsżni vķkur fyrir vķšri śtsżn til umheimsins, žį munu žessar sérķslenzku lausnir eins og flugvöllur į stóru flęmi ķ hjarta höfušborgarinnar hörfa smįm saman undan nśtķmalegri hugsunarhętti. Žį munu valdsmenn eins og žeir, sem vilja endilega hafa flugvöllinn kyrran į sķnum staš til įrsins 2016 ef ekki um aldur og eilķfš, fęrast ķ önnur störf, sem eiga betur viš žį. Žetta hefur veriš aš gerast smįm saman ķ hundraš įr, en of hęgt. Žaš er dżrt aš bķša, ef bišin žjónar engum skynsamlegum tilgangi.

Žegar ég var aš alast upp, var alltaf aš kvikna ķ hśsum, af žvķ aš fólk reykti ķ rśminu. Yfirvöldin sįu samhengiš og settu svohljóšandi auglżsingu ķ blöšin: ,,Reykjum ekki ķ rśminu.” Eldsvošunum fękkaši smįtt og smįtt.

Auglżsingin var ekki svona: ,,Reykjum ekki ķ rśminu eftir 2016.”

Lesbók Morgunblašsins, 11. maķ 2002.


Til baka