Vištal ķ Jólablaši Vķsbendingar ķ desember 2002

Mannaušurinn er dżrmętasta aušlind hvers lands

Sennilega hafa fįir skrifaš meira af greinum ķ Vķsbendingu en žś og enginn jafnmikiš yfir lengri tķma en žaš lętur nęrri aš žś hafir skrifaš reglulega ķ blašiš frį žvķ aš žaš varš til fyrir um tuttugu įrum sķšan. Manstu um hvaš žś skrifašir žķna fyrstu grein ķ Vķsbendingu og hvenęr hśn birtist?

Žetta var sumariš 1987. Nż rķkisstjórn žriggja flokka var setzt aš völdum į Ķslandi og lofaši aš halda gengi krónunnar stöšugu, stefna aš hallalausum višskiptum viš śtlönd, lękka erlendar skuldir ķ hlutfalli viš žjóšarframleišslu og nį veršbólgunni nišur. Ég skrifaši žį grein, sem hét ,,Er hęgt aš halda gengi krónunnar stöšugu?”, og reyndi žar aš śtmįla fyrir lesandanum, hvaš til žess žyrfti aš nį žessum markmišum, og lagši įherzlu į strangt ašhald ķ rķkisfjįrmįlum og peningamįlum. Nokkrum mįnušum sķšar var gengiš fellt til aš pśkka undir fiskvinnsluna eina feršina enn, og gafst mér žį tilefni til aš fjalla nįnar um mįliš ķ Vķsbendingu. Reyndar var ég um žetta leyti aš skrifa langa greinargerš um gengismįl og veršbólgu fyrir Sešlabankann; hśn birtist ķ Fjįrmįlatķšindum įriš eftir.

Žegar žś horfir yfir umręšuna og helstu efnahagslegu hitamįlin į žessu tuttugu įra tķmabili, hvernig finnst žér umręšan um efnahagsmįl hafa breyst, hvaša mįlum hefur veriš sópaš af boršinu og hvaša deiluefni eru oršin nęsta krónķsk?

Efnahagsumręšan hefur tekiš miklum framförum žennan tķma ekki sķzt vegna žess, aš hśn hefur losnaš smįm saman śr višjum stjórnmįlaflokkanna, auk žess sem hagfręšikunnįttu ķ landinu hefur fleygt fram: žetta tvennt hangir saman. Umręšan lét löngum hér įšur fyrr berast meš straumnum: stjórnmįlamenn og blašamenn og ašrir, sem žeim voru handgengnir, žjörkušu fram og aftur og endalaust um efnahagsmįl og sjaldnast af nęmum skilningi, svo aš segja mį, aš naumast hafi stašiš steinn yfir steini ķ efnahagsumręšunni. Žetta var yfirleitt gersamlega ófrjótt rifrildi, aš vķsu meš żmsum veigamiklum undantekningum, og įrangurinn ķ efnahagsmįlunum var eftir žvķ. Ég žreytist aldrei į aš rifja žaš upp, aš žaš var Halldór Kiljan Laxness, sem fletti ofan af óhagkvęmninni ķ ķslenzkum landbśnaši af völdum bśverndarstefnunnar į sķnum tķma meš nįkvęmlega réttum rökum, į mešan stjórnmįlamenn og hagfręšingar og ašrir horfšu sljóum augum ķ ašrar įttir. Öll žessi įr, frį 1930 til 1960, rķkti hįlfgert ófremdarįstand ķ efnahagsmįlum landsins, žótt styrjaldargróšinn byrgši sumum sżn į strķšsįrunum og ruglaši žį ķ rķminu.

Žaš rofaši mjög til į višreisnarįratugnum 1960-1970: žetta var stjórnin, sem lyfti įvaxtabanninu. Umbęturnar, sem višreisnarstjórnin réšst ķ, gengu žó of skammt af sjónarhóli nśtķmans, allt of skammt, enda hélt hringavitleysan ķ efnahagsmįlunum įfram eftir 1970, žótt hlutföllin vęru nś önnur. Hagvöxturinn var aš vķsu allmikill og full atvinna flest įrin, jafnvel yfirfull, og žessu fylgdi mikil veršbólga, sem skekkti innviši atvinnulķfsins, mikil skuldasöfnun ķ śtlöndum langt umfram aršvęnlega fjįrfestingu og landlęg óhagkvęmni og sóun į żmsum svišum, ekki sķzt ķ landbśnaši og sjįvarśtvegi. Enda vantaši mikiš į, aš Ķslendingar stundušu heilbrigšan markašsbśskap aš hętti annarra žjóša ķ okkar heimshluta. Rķkisbśskapurinn ķ heild var rekinn meš allmiklum halla, sem sįst žó ekki greinilega ķ rķkisreikningi eša öšrum opinberum skżrslum, af žvķ aš rķkisbókhaldiš nįši ašeins yfir rķkisbśskapinn ķ allra žrengsta skilningi. Žetta var reyndar tilefni fyrstu greinarinnar, sem ég skrifaši um efnahagsmįl ķ Morgunblašiš, žaš var haustiš 1985, tveim įrum eftir aš ég flutti aftur heim til Ķslands haustiš 1983 eftir žrettįn įra samfellda śtivist. Mér žótti rįšlegt aš blanda mér ekki ķ efnahagsumręšuna fyrstu tvö įrin mķn hér heima: mér žótti rétt aš anda rękilega aš mér, įšur en ég byrjaši aš anda frį mér. Ég hafši žegar į nįmsįrum mķnum ķ Manchester stofnaš til sambands viš Morgunblašiš ķ gegnum Matthķas Johannessen ritstjóra. Ég man, aš ég žżddi handa blašinu heilsķšugrein um fiskveišistjórn veturinn 1971-1972.

En stķflan brast sem sagt: žegar fjįrlagafrumvarpiš kom śt haustiš 1985, virtist žaš į yfirboršinu benda til žess eina feršina enn, aš rķkisfjįrmįlin vęru ķ góšu lagi, enda žótt veršbólgan vęri mikil. Mér žótti naušsynlegt aš benda į, aš hér vęri ekki allt sem sżndist, žvķ aš rķkisbśskapurinn ķ breišum skilningi vęri rekinn meš halla svo sem löngum fyrr og žessi halli ętti nokkurn žįtt ķ ženslunni. Žessu var smįm saman kippt ķ lag: eftir aš ég hafši skrifaš svo aš segja sömu greinina um žetta mįl ķ Morgunblašiš og Vķsbendingu nokkur įr ķ röš, meš żmsum tilbrigšum, žį fęršust fjįrreišur rķkisins smįm saman ķ betra og vķšfešmara horf. Žaš var tilgangurinn. Mér sżnist einnig, aš mįlflutningur minn og margra annarra į nķunda įratugnum og fyrr um skašann af völdum veršbólgunnar hafi skilaš sér sęmilega. Doktorsritgerš mķn frį įrinu 1976 fjallaši reyndar um žetta efni: hugmyndin kom aš heiman, žótt Ķsland kęmi hvergi viš sögu ķ ritgeršinni. Nś žykir žaš sjįlfsagšur hlutur aš halda hagstjórninni ķ žvķ horfi, aš veršlag haldist žokkalega stöšugt, enda žótt žaš hafi reynzt mönnum nokkuš erfitt į stundum.

Żmislegt annaš hefur tekiš lengri tķma. Ég skrifaši um rķkisbankarekstur eša réttar sagt gegn honum ķ Morgunblašiš 1987, og einnig ķ Vķsbendingu og Fjįrmįlatķšindi. Žaš framtak męltist misjafnlega fyrir. Og žaš er ekki fyrr en nś, fimmtįn įrum sķšar, aš mįliš er komiš langleišina ķ höfn. Ég skrifaši fyrstu Evrópusambandsgreinina mķna ķ Morgunblašiš įriš 1987 – ekki til žess aš lżsa eigin afstöšu af eša į, heldur til žess eins aš hreyfa mįlinu og reifa kosti og galla. Ég įtti von į, aš stjórnmįlaflokkarnir myndu taka fyrr viš sér ķ žvķ mįli en raun hefur oršiš į, en drįtturinn žar er skiljanlegri en ķ bankamįlinu, žar eš Evrópumįliš er ķ ešli sķnu rammpólitķskt. Auk žess eru stjórnmįlaflokkarnir flestir žverklofnir ķ afstöšu sinni til Evrópusambandsins. Klofningurinn afhjśpar žį einföldu stašreynd, aš flokkaskipanin ķ landinu var bśin til handa allt öšru žjóšfélagi en žvķ, sem viš bśum nś ķ. Žvķ fer žar aš auki fjarri, aš allir evrópskir hagfręšingar séu į einu mįli um įgęti ašildar landa sinna aš Evrópusambandinu, žótt flestir séu raunar hlynntir ašild żmist af efnahags- eša stjórnmįlastęšum, eša svo hefur mér sżnzt. Hagfręšinga getur aš sjįlfsögšu greint į um stjórnmįl ekki sķšur en annaš fólk. Žaš er į hinn bóginn enginn sambęrilegur įgreiningur milli góšra hagfręšinga um samband rķkishalla og veršbólgu, og eiginlega ekki heldur um rķkisbankarekstur: žaš er hagfręši og ekki pólitķk.

Mér hefur meš lķku lagi žótt žaš dragast śr hömlu aš koma fiskveišistjórnarkerfinu ķ gott og heilbrigt horf. Röksemdir veišigjaldsmanna hafa legiš fyrir sķšan laust eftir 1970, og žeim hefur veriš haldiš fram meš fjölbreyttum blębrigšum nęr sleitulaust ę sķšan, og samt er žaš fyrst nśna, 30 įrum sķšar, aš alžingi hefur leitt veišigjald ķ lög, en žó žannig, aš żmsir óttast, aš gjaldinu sé ašeins ętlaš aš vera til mįlamynda og villa mönnum sżn. Žaš liggur fyrir, aš fjórir stjórnmįlaflokkar af fimm hafa nś fallizt formlega į röksemdir okkar veišigjaldsmanna, svo aš nś er žaš eitt eftir aš sjį til žess, aš andi löggjafarinnar birtist ķ framkvęmd: gjaldiš veršur vitaskuld aš bķta, ef žaš į aš geta gert fullt gagn.

Og žį eru žaš landbśnašarmįlin. Bśverndarkostnašurinn hefur dregizt saman, žaš er rétt, en žaš hefur gerzt nęr eingöngu vegna žess, aš bęndum hefur fękkaš. Įriš 1999 kostaši bśverndin neytendur og skattgreišendur į Ķslandi 36.000 Bandarķkjadali į hvert įrsverk ķ landbśnaši samkvęmt skżrslum OECD, žaš er aš segja 240.000 krónur į mįnuši į hvert įrsverk til sveita. Żmislegt hefur eigi aš sķšur žokazt ķ rétta įtt: nś er til dęmis hęgt aš kaupa innfluttan ost og jafnvel innflutt kjöt ķ bśšum hér, aš vķsu į okurverši vegna tollverndar. Barįttan gegn markašsfirringu landbśnašarins hefur žvķ ekki veriš meš öllu įrangurslaus: mig langar aš nefna hlut Jónasar Kristjįnssonar ritstjóra sérstaklega ķ žvķ sambandi, žvķ aš hann hefur haldiš fram réttum og skynsamlegum rökum ķ mįlinu um 30 įra skeiš og ekki lįtiš deigan sķga. Hęgagangurinn af hįlfu stjórnvalda hefur į hinn bóginn sannfęrt mig um žaš, aš innflutningsmįlin komast ekki ķ lag, fyrr en viš göngum ķ Evrópusambandiš – og kalla žeir ķ Brussel žó ekki allt ömmu sķna ķ žessum efnum.

Svo er eitt verk enn óunniš, og žaš er aš tryggja nęga sveigju į vinnumarkaši. Viš bśum enn viš žaš, aš fįmenn sveit forustumanna launžega og vinnuveitenda hefur launamyndunina aš miklu leyti ķ hendi sér svo sem tķškast enn sem endranęr vķšast hvar ķ Evrópu. Žetta fyrirkomulag er óheppilegt og hefur įtt talsveršan žįtt ķ miklu atvinnuleysi ķ Evrópu undangengin įr og įtti löngum drjśgan žįtt ķ mikilli veršbólgu og skuldasöfnun hér heima, eša svo sżnist mér. Margt benti til žess, aš įhugi manna į vinnumarkašsumbótum vęri aš vakna į erfišleikaįrunum 1987-1996, en uppsveiflan sķšan 1996 viršist hafa svęft įhugann į nż. Vinnumarkašslöggjöfinni var aš vķsu breytt lķtils hįttar fyrir fįeinum įrum, en breytingin gekk of skammt. Reyndar hefur frišurinn į vinnumarkaši hangiš į blįžręši nokkrum sinnum sķšustu įr og litlu munaš, aš efnahagslķfinu vęri hleypt ķ bįl og brand meš gamla laginu, en atvinnulķfiš hefur meš naumindum sloppiš fyrir horn. Hugtakiš ,,frišur į vinnumarkaši” segir ķ rauninni allt, sem segja žarf um žetta mįl: hęttan, sem stafar af nśverandi skipan, er fólgin ķ žvķ, aš fįeinum forustumönnum samtaka launžega og vinnuveitenda er fališ vald til aš stilla til frišar į vinnumarkaši eša stofna til ófrišar og lama žį allt efnahagslķfiš, ef žeim sżnist svo. ,,Frišur į vörumarkaši” er óžekkt hugtak af žeirri einföldu įstęšu, aš vörumarkašurinn er eins og markašir eiga aš vera, engin mišstżring žar.

Margar af greinum žķnum ķ Vķsbendingu hafa vakiš mikla athygli og umtal og oft kynt undir heitum umręšum į mešal hagfręšinga. Eru einhverjar slķkar greinar žér sérstaklega minnisstęšar vegna žeirrar umręšu sem varš ķ kjölfariš?

Nei, eiginlega ekki. Oft fę ég engin višbrögš. Mér žykir aušvitaš fengur ķ žvķ, žegar ég verš žess var, aš menn – hagfręšingar eša ašrir – taka eftir žvķ, sem ég skrifa, en ég hugsa ekki mikiš um žaš. Mér žykir vęnt um žaš, aš alls konar fólk alls stašar aš hefur stundum samband viš mig vegna žessara skrifa. Ég hef gert mér far um aš flytja mįl mitt eins varlega og eins rólega og rök mķn hafa leyft til aš gefa helzt ekki höggstaš į mér. Sumum kann aš finnast mįlflutningur minn vera ķ bragšdaufara lagi fyrir vikiš. Ég lżsi žessu nįnar ķ formįlanum aš einu ritgeršasafnanna minna, Sķšustu forvöšum. Orš eru dżr: eitt óvarlegt orš – og allt getur fariš ķ hįaloft af litlu tilefni. Žessu hef ég reynt aš komast hjį ķ lengstu lög. Ég birti aldrei svo grein ķ blaši, aš menn śr żmsum įttum hafi ekki lesiš hana yfir fyrir fram og bent mér į hluti, sem betur męttu fara. Žessum mönnum öllum – žetta er fjölmenn sveit! – er ég afar žakklįtur. Žessi ašferš hefur boriš žann įrangur, eša svo hefur mér sżnzt, aš ég hef aldrei fengiš yfir mig holskeflu mótmęla, enda žótt ég hafi stundum fjallaš um viškvęm mįl og stuggaš viš miklum hagsmunum. Ég hef žvķ aldrei žurft aš eyša tķma mķnum ķ aš draga ķ land eša svara andbįrum eša śtskżra, viš hvaš ég įtti meš žessu eša hinu. Bęndur og ašrir hafa sumir kvartaš undan gagnrżni minni į bśverndarstefnuna eins og ešlilegt er, en žaš hafa ašrir hagfręšingar ekki gert, enda skįrra vęri žaš nś. Śtvegsmenn og fįeinir hagfręšingar įsamt žeim hafa andmęlt sjónarmišum mķnum og annarra veišigjaldsmanna ķ fiskveišistjórnarmįlinu; žaš er einnig skiljanlegt og ekkert viš žvķ aš segja. Stjórnmįlamenn hafa stundum sent mér tóninn, en ég kippi mér ekki heldur upp viš žaš.

Ég hef stundum óskaš žess, aš Ķsland vęri žannig, aš mér fyndist ég ekki hafa žurft aš eyša öllu žessu pśšri ķ aš skrifa um efnahagsmįl handa almenningi og öšrum hagfręšingum. Žetta er aukabśgrein hjį mér – og nišurgreidd, af minni hįlfu: ašalstarf mitt eins og flestra annarra hįskólamanna er aš skrifa ritgeršir ķ erlend fręšitķmarit og bękur handa erlendum forlögum. Žaš eru mķnar ęr og kżr. Sumir félagar mķnir ķ śtlöndum vörušu mig viš žvķ į sķnum tķma aš hella mér śt ķ efnahagsumręšuna hér heima; of lżjandi, sögšu žeir. Samt sé ég ekki eftir žvķ, žegar ég lķt um öxl, žótt žetta hafi trślega aš einhverju marki bitnaš į afköstum mķnum viš rannsóknir. Ég hef fengiš żmislegt ķ stašinn.

Gary Becker, prófessor ķ Chicago, hefur svipaša sögu aš segja. Bandarķska tķmaritiš BusinessWeek baš hann fyrir allmörgum įrum, Becker var žį kominn į mišjan aldur, aš skrifa ķ blašiš į žriggja vikna fresti. Becker taldi sig ekki geta gefiš sér tķma til slķks, enda óvanur, en hann spurši samt Milton Friedman vin sinn įlits til öryggis, žvķ aš Friedman var umsvifamikill dįlkahöfundur, mešal annars fyrir Newsweek, um langt skeiš – og žaš stóš ekki į svari: geršu žetta endilega, žvķ aš žetta er bezta leišin til aš lęra aš skrifa! Friedman fannst, aš framsetning hans sjįlfs ķ fręširitgeršum hefši batnaš til muna, eftir aš hann hellti sér śt ķ blašamennskuna. Becker hefur birt dįlka sķna ķ BusinessWeek ę sķšan, žeir eru yfirleitt alveg prżšilegir – til aš mynda dįlkurinn, žar sem hann męlir meš veišigjaldi ķ Massachusetts ķ Bandarķkjunum meš nįkvęmlega sömu rökum og viš veišigjaldsmenn höfum haldiš fram hér heima um įrabil.

Annan bandarķskan dįlkahöfund śr hópi hagfręšiprófessora langar mig aš nefna, Paul Krugman, sem skrifar beittar og oft brįšsnjallar greinar ķ New York Times į fjögurra daga fresti. Krugman hefur sagt frį žvķ, aš hann komst aš žvķ fyrir tilviljun, hversu vel honum lętur aš skrifa um hagfręši į mannamįli. Hann žurfti ekki į žvķ aš halda fyrstu įrin, žvķ aš žį skrifaši hann eingöngu fyrir ašra hagfręšinga. Hann tók sér stutt frķ frį hįskólastörfum ķ forsetatķš Ronalds Reagan og starfaši žį fyrir rįšgjafarįš forsetans ķ Washington og skrifaši žaš įriš skżrslu forsetans um efnahagsmįl landsins, mikla bók og mikiš lesna, og žannig komst Krugman aš žvķ, hversu vel honum lętur aš skrifa um hagfręši į mannamįli – og hann hefur veriš nęr óstöšvandi sķšan. Žaš er annars tiltölulega sjaldgęft, aš hagfręšiprófessorar ķ Bandarķkjunum skrifi greinar handa almenningi, žótt žaš hafi fęrzt ķ vöxt į sķšustu įrum. Žaš er į hinn bóginn gömul hefš mešal hįskólahagfręšinga vķša ķ Evrópu aš blanda sér ķ umręšur um efnahagsmįl og önnur žjóšmįl. Sumir gera meira aš žessu en ašrir: Žrįinn Eggertsson skrifaši til aš mynda margar leiftrandi ritgeršir ķ blöšin ķ gamla daga. Žaš var sumpart fyrir įhrif hans og einnig sęnskra starfsfélaga minna, aš ég leiddist śt ķ žetta hér heima og einnig lķtils hįttar ķ Svķžjóš.

Žegar žś lķtur yfir žaš sem žś hefur skrifaš į sķšustu tuttugu įrum, er eitthvaš af žvķ sem žér finnst hafa veriš betur heppnaš en annaš, ž.e. hvaša rök og skošanir hafa elst vel og hvaš illa?

Svariš er hiš sama og įšan: Nei, eiginlega ekki, ekki enn aš minnsta kosti. Ekki žar fyrir, aš mér sé fyrirmunaš aš skipta um skošun ķ ljósi nżrra ašstęšna. Ég get tekiš dęmi, śr žvķ aš óskaš er eftir jįtningu. Ég sį ķ upphafi eins og margir félagar mķnir ķ Hįskóla Ķslands żmis tormerki į žeirri įkvöršun stjórnvalda aš stofna Hįskólann į Akureyri į sķnum tķma; okkur žótti žaš vera órįš, žvķ aš meš žessu vęri veriš aš dreifa kröftunum um of. Śr žvķ aš rķkiš heldur Hįskóla Ķslands ķ fjįrsvelti, hugsušum viš, hvaša vit er žį ķ žvķ aš stofna nżjan rķkishįskóla annars stašar į landinu? Reynsla mķn af Tęknihįskólanum ķ Luleå nyrzt ķ Svķžjóš, skammt fyrir sunnan heimskautsbaug, fékk mig til aš skipta um skošun: žį opnušust augu mķn fyrir žvķ, hversu grķšarlega mikilvęgt žaš er fyrir byggšarlag eins og Noršurland, hér heima eša ķ Svķžjóš, aš hafa eigin hįskóla meš öllu, sem honum fylgir. Žar munar ekki minnst um ašdrįttarafliš: getuna til aš halda fólkinu heima og laša nżtt fólk aš landshlutanum. Ég kom til Luleå į hverju įri ķ mörg įr og fylgdist meš žróun mįla žar, og af žvķ leiddi sinnaskiptin. Ég lżsti skošun minni į stofnun Hįskólans į Akureyri įriš 1987 ekki opinberlega, geri žaš fyrst nś, og ég óska žeim fyrir noršan allrar blessunar ęvinlega.

Žau mįl, sem ég hef helzt lįtiš til mķn taka ķ skrifum mķnum um ķslenzk efnahagsmįl, eru žannig vaxin – hér į ég einkum viš hagstjórn ķ vķšum skilningi og hagskipulag: rķkisfjįrmįl, peningamįl, gengismįl, vinnumarkašsmįl, landbśnašar- og sjįvarśtvegsmįl, Evrópumįl, menntamįl – aš mér hefur ekki fundizt ég hafa įstęšu til aš skipta um skošun į žeim. Įstand landsins hefur aš żmsu leyti lagazt aš sjónarmišum mķnum meš tķmanum, eins og ég stefndi aš, ekki öfugt. Žaš reynir aš vķsu svolķtiš į žolinmęšina, žegar framfaramįlin žokast įleišis į hraša snigilsins, en žį er bara aš bķta į jaxlinn, bretta upp ermarnar og halda įfram aš żta.

Sumir virtust misskilja bókarheitiš Sķšustu forvöš, sem ég nefndi įšan: žeir įlyktušu ranglega, aš ég vęri aš spį žvķ, žetta var įriš 1995, aš efnahagslķfiš ķ landinu vęri į leišinni noršur og nišur. Ég hef žó aldrei litiš svo į, heldur žvert į móti sagt og skrifaš, aš lżšręšisžjóšir fari sér nęstum aldrei aš voša. Og viš bśum viš lżšręši į Ķslandi, žótt žaš haltri aš vķsu af völdum ranglįtrar kjördęmaskipanar. Heltiš mun aš vķsu minnka svolķtiš eftir nęstu alžingiskosningar, en žaš hverfur ekki, fjarri žvķ. Kjördęmabreytingar į Ķslandi eiga žaš sammerkt meš flestum öšrum brżnum umbótum, aš žęr koma nęr alltaf of seint og ganga of skammt af tillitssemi eša ótta viš varšmenn óbreytts įstands. Tķmabundin uppsveifla ķ efnahagslķfi lands eins og geršist hér heima įrin 1996-2000 breytir ķ sjįlfri sér engu um hagvaxtargetu žjóšarbśsins til langs tķma litiš: hér er um tvö nęr óskyld fyrirbęri aš tefla. Uppsveifla getur žvert į móti dregiš śr hagvaxtargetunni til langframa, einkum ef hśn er knśin įfram meš erlendum lįntökum og leišir til veršbólgu og dregur auk žess śr įhuga almennings og stjórnvalda į umbótum, sem myndu styrkja undirstöšur efnahagslķfsins og hagvaxtargetuna til langs tķma litiš. Žannig sżnist mér uppsveiflan 1996-2000 hafa hęgt į žeim umbótum, sem įttu sér staš įrin nęst į undan, en žau įr gerši langvarandi stöšnun atvinnulķfsins allar götur frį 1987 sitt til aš sannfęra menn um naušsyn žess aš rįšast ķ mikilvęgar skipulagsbreytingar. Fjįrmagnsflutningar aš og frį landinu voru gefnir frjįlsir į žeim įrum, og Ķslendingar geršust ašilar aš EES-samningnum. Nišursveiflan ķ efnahagslķfinu sķšustu misseri hefur meš lķku lagi gert sitt til aš sannfęra stjórnvöld um naušsyn žess aš koma rķkisbönkunum nś loksins ķ einkaeign.

John Maynard Keynes sagši aš athafnir og afstaša rįšamanna vęri lķtiš annaš en afsprengi hugmyndafręšinga sem voru uppi į sitt besta nokkrum įrum įšur. Friedrich Hayek kallaši rįšamenn „sölumenn notašra hugmynda“. Aš hvaš miklu leyti finnst žér efnahagsumręšan sķšustu tuttugu įrin hafa skilaš sér inn ķ efnahagsstjórnunina hér į landi? Hvar hefur vel til tekist og hvaša umręša og hugmyndir hafa ekki nįš veršskuldašri athygli?

Ég tel umręšuna hafa boriš dįgóšan įrangur, žegar į heildina er litiš. Ég tel ķslenzka hagfręšinga žvķ hafa gert talsvert gagn eftir į aš hyggja, en žó minna gagn en viš hefšum getaš gert eša helzt kosiš sjįlfir. Žessu veldur mešal annars višvarandi slagsķša ķ skólakerfi landsins og raunar Evrópu allrar. Hagfręši lesa žeir einir, sem ętla sér aš verša hagfręšingar eša višskiptafręšingar. Ég er žeirrar skošunar, aš hagfręši ętti aš vera snar žįttur ķ nįmsefni framhaldsskóla til jafns viš til aš mynda ešlisfręši og efnafręši. Svo er ekki nś. Śr žessu er brżnt aš bęta. Ekki vantar įhugann mešal ęskufólks, ef  reynsla Bandarķkjamanna er höfš til marks, žvķ aš žar ķ landi eiga hįskólanemar viš įtjįn įra aldur kost į aš kynnast undirstöšum hagfręšinnar, og yfirgnęfandi hluti žeirra tekur bošinu fegins hendi. Hagfręši er eša getur aš minnsta kosti veriš ofbošslega skemmtileg nįmsgrein, ef menn hafa į annaš borš įhuga į lķfinu ķ kringum sig. Umburšarlyndi almennings į Ķslandi gagnvart margvķslegri veršmętasóun, sem hefur višgengizt hér allan lżšveldistķmann og lengur og ķžyngt žjóšinni mjög, hefur veriš meira en žaš hefši veriš, ef nęg hagfręši vęri kennd ķ framhaldsskólum.

Andstaša gegn frjįlsri verzlun stafar yfirleitt af žvķ, aš menn skilja ekki til fulls žau rösklega 200 įra gömlu rök, sem liggja aš baki frķverzlunarhugmyndinni. Ef venjulegt fólk hefši fengiš tękifęri ķ skóla til aš tileinka sér grundvallaratriši alžjóšavišskiptafręšinnar, žį myndi lķfseig tortryggni gegn višskiptafrelsi sem almennri višmišun ķ hagstjórn hverfa nįnast eins og dögg fyrir sólu nema nįttśrulega ķ hópi žeirra, sem hafa beinan hag af višskiptahömlum. Viš hefšum žį gengiš fyrr inn ķ EFTA en viš geršum, aš ég held, og viš vęrum lengra komin įleišis inn ķ Evrópusambandiš, žvķ aš höfušrökin fyrir ašild aš žvķ eru višskiptarök. Eigi aš sķšur leikur enginn vafi į žvķ ķ mķnum huga, aš ķslenzkt efnahagslķf hefur ķ żmsum greinum tekiš miklum framförum į sķšustu įrum, og hagfręšingar landsins eiga żmsir talsveršan žįtt ķ žvķ, bęši embęttishagfręšingar innan stjórnkerfisins og ašrir, sem hafa tekiš sér stöšu annars stašar ķ framleišslukešjunni, fjęr vettvangi stjórnmįlanna. Žjóšhagsstofnun gerši til aš mynda mikiš gagn um sķna daga undir forustu Jóns Siguršssonar og sķšan Žóršar Frišjónssonar. Žaš var ķ mķnum augum skemmdarverk aš leggja stofnunina nišur fyrr į žessu įri og tvķstra starfsliši hennar.

Ég er bśinn aš nefna nokkur dęmi um framfarir hér į undan, til dęmis rķkisfjįrmįlin. Žar hefur margt tekizt vel, en żmislegt er samt ógert. Žaš er enginn sérstakur vandi aš nį endum saman ķ bśskap rķkisins, ef žaš vanrękir mörg žeirra mikilvęgu verkefna, sem žvķ hefur veriš trśaš fyrir. Žaš vantar enn mikiš fé til menntamįla, heilbrigšismįla, löggęzlu og žannig įfram, eins og allir vita. Rķkiš viršist vera ófęrt um aš śtvega žaš, sem į vantar. Žegar framlög rķkisins til žessara mįlaflokka verša komin ķ fullnęgjandi horf, eša žegar rķkisvaldiš hefur beitt sér fyrir žeim skipulagsbreytingum, sem žarf til aš tryggja nęgt fé til žessara mįla, įn žess aš ķžyngja efnahagslķfinu um of meš skattheimtu eša skuldasöfnun eša veršbólgu, žį fyrst veršur hęgt aš hęla stjórnvöldum fyrir góšan įrangur ķ rķkisfjįrmįlum. Viš ķ Hįskóla Ķslands stöndum til dęmis frammi fyrir žvķ, aš rķkisvaldiš skammtar Hįskólanum of lķtiš fé og meinar honum jafnframt aš afla žess fjįr, sem hann vantar, til dęmis meš innheimtu skólagjalda. Rķkinu leyfist ef til vill aš gera annaš tveggja, en ekki hvort tveggja ķ senn. Sami vandi blasir viš ķ heilbrigšiskerfinu. Žaš er įleitiš umhugsunarefni, hvers vegna almannavaldinu hafa veriš svo mislagšar hendur ķ žessum mikilvęgu mįlaflokkum, ekki ašeins hér heima, heldur einnig vķša annars stašar.

Annaš dęmi: žaš er framför, aš Sešlabanka Ķslands skuli loksins hafa veriš veitt stjórnskipulegt sjįlfstęši gagnvart rķkisvaldinu. Žaš į žó eftir aš koma ķ ljós, hvort žessi formbreyting tryggir bankanum aukiš sjįlfstęši ķ reynd. Tveir af žrem bankastjórum Sešlabankans voru žar til nżlega fyrrverandi stjórnmįlamenn og komnir inn ķ bankann į žeim forsendum og öšrum ekki; annar žeirra aš vķsu er nżhęttur, og hęfur bankamašur hefur veriš settur ķ hans staš um stundarsakir og bķšur žess vęntanlega, aš einhver flokksmašur verši skipašur ķ stöšuna til frambśšar. Sjįlfstęšur sešlabanki žarf į annars konar forustu aš halda. Ég hélt žessu sjónarmiši fram įriš 1993 ķ samręmi viš žęr įherzlur, sem žį voru aš ryšja sér til rśms ķ bankamįlum nįlęgra landa, en žaš var žį eins og aš stökkva vatni į gęs. Žegar mannaskipti uršu ķ bankastjórninni, snerist umręšan öll um žaš, hvaša stjórnmįlamašur ętti aš ,,hreppa hnossiš” eins og sumir oršušu žaš įn žess aš blikna. Reyndar hefur žaš gerzt ekki sjaldnar en tvisvar sķšan žį, aš rįšherrann, sem fer meš veitingarvaldiš, skipar sjįlfan sig ķ stöšu sešlabankastjóra eša žvķ sem nęst. Žaš er eiginlega komin hefš į žaš.

Fašir žinn Gylfi Ž. Gķslason er hįmenntašur hagfręšingur sem kenndi lengi viš mennta- og hįskóla landsins og skrifaši margar bękur um višskipta- og hagfręšileg efni, hann var um langt skeiš bęši menntamįla- og višskiptarįšherra, įsamt žvķ aš vera formašur Alžżšuflokksins frį 1968 til 1974 og hefur žannig haft gķfurleg įhrif į žróun menntamįla og višskiptalķfsins į Ķslandi. Aš hve miklu leyti hefur hann haft įhrif į feril žinn sem hagfręšingur og hugmyndafręšingur?

Um žaš verša ašrir aš dęma. Eitt er vķst: hann hefur aldrei reynt aš hafa įhrif į skošanir mķnar. Hitt er jafnvķst, aš viš höfum talaš mikiš saman um dagana og erum enn aš – og žį ekki ašeins um hagfręši og stjórnmįl, heldur bókstaflega um allt milli himins og jaršar. Okkur hefur alla tķš lynt įkaflega vel, og hugšarefnum okkar hefur svipaš mjög saman. Ég hlaut aš vķsu uppeldi mitt sem hagfręšingur į Bretlandi og ķ Bandarķkjunum, hann er žżzkmenntašur. Ég hef haldiš mig vķšs fjarri vettvangi stjórnmįlanna, hann var stjórnmįlamašur drjśgan hluta starfsęvinnar. Af žessu kann aš hafa leitt svolķtiš ólķkar įherzlur, en upplagiš er įžekkt, žykist ég vita. Hugmyndir mķnar um réttlęti og ranglęti hef ég frį foreldrum mķnum bįšum, bżst ég viš, og foreldrum žeirra. Afar mķnir skiptu sér bįšir af stjórnmįlum: annar var skįld og ritstjóri og samherji Hannesar Hafstein og skrifaši mikiš um stjórnmįl og margt annaš, en hętti stjórnmįlaafskiptum skömmu eftir aš nśverandi flokkaskipan var sett į laggirnar; hinn var lęknir og sat į žingi ķ nokkur įr fyrir Alžżšuflokkinn.

Ég var kominn į fertugsaldur og hafši starfaš erlendis ķ nęr įratug, žegar ég flutti heim til Ķslands įriš 1983, eins og ég sagši įšan, og žį uršum viš fašir minn starfsbręšur ķ višskipta- og hagfręšideild Hįskóla Ķslands, en žį deild byggši hann upp frį grunni į sķnum tķma įsamt Ólafi Björnssyni. Fįeinum įrum eftir heimkomu mķna hętti Gylfi ķ Hįskólanum fyrir aldurs sakir, svo aš samstarfsįr okkar žar uršu ekki mörg.

Eftir aš žś laukst doktorsprófi viš Princetonhįskólann įriš 1976 žį starfašir žś um fimm įra skeiš sem hagfręšingur viš Alžjóšagjaldeyrissjóšinn ķ Washington. Hvaš lęršir žś af žeirri vist?

Žetta voru góš įr og įkaflega lęrdómsrķk. Žaš var af rįšnum hug, aš ég geršist embęttismašur hjį Alžjóšagjaldeyrissjóšnum aš loknu nįmi og ekki hįskólakennari, af žvķ aš mig langaši til aš afla mér fjölbreyttrar reynslu af hagstjórn: mig langaši aš dżfa hendinni ķ kalt vatn og kynnast heiminum. Alžjóšagjaldeyrissjóšurinn var og er enn aš minni hyggju einn bezti og skemmtilegasti skóli, sem hęgt er aš hugsa sér ķ žessu skyni, einmitt vegna žess, aš višfangsefnin žar eru svo fjölbreytt. Ég starfaši ķ žeirri deild Sjóšsins, sem var žį og er enn taugamišja starfseminnar og aflstöš, og ég var į ferš og flugi žessi įr um allar įlfur heimsins meš sendinefndum aš semja um lįn og leggja į rįšin um hagstjórn, enda žótt mér gęfist einnig tóm til eigin rannsókna. Ég lęrši mikiš, aš mér fannst, af mér eldri og reyndari mönnum. Gjaldeyrissjóšurinn er feiknarlega skemmtilegur og lķflegur vinnustašur, af žvķ aš starfslišiš er svo fjölbreytt og flinkt og hefur auk žess frį svo mörgu aš segja vķšs vegar aš.

Kynni mķn af vandamįlum fįtękra žjóša hófust į žessum įrum og kveiktu įhuga minn į efnahagsumbótum ķ fįtękrarķkjum žrišja heimsins – įhuga, sem hefur enzt mér fram į žennan dag og markaš rannsóknir mķnar ķ auknum męli sķšustu įr. Reyndar hef ég haldiš įfram aš vinna svolķtiš meš Alžjóšagjaldeyrissjóšnum, bęši aš rannsóknum og žjįlfun embęttismanna ķ ašildarrķkjum Sjóšsins. Hefši ég hafiš störf ķ hįskóla strax aš loknu nįmi, žį hefši rannsóknarįhugi minn og val višfangsefna ef til vill beinzt ķ ašrar įttir. Ég žóttist sjį žetta fyrir og įkvaš žvķ strax į menntaskólaįrunum fyrir 1970 aš hafa žennan hįttinn į: aš afla mér hagnżtrar hagstjórnarreynslu aš loknu nįmi, helzt ķ Sjóšnum, og leita mér sķšan aš hįskólastarfi – og žetta gekk eftir. Žegar ég hafši starfaš ķ Sjóšnum ķ tvö įr, fékk ég óvęnt boš frį Alžjóšahagfręšistofnuninni viš Stokkhólmshįskóla um aš koma žangaš gestur til rannsóknastarfa. Ég hafši aldrei veriš į Noršurlöndum aš neinu gagni og tók bošinu fagnandi, fékk sķšan tilboš um aš hverfa žangaš nokkru sķšar ķ fullt starf viš rannsóknir og žekktist žaš boš, žvķ aš mér fannst ég žį hafa veriš nógu lengi ķ Sjóšnum og Washington. Ég var į leišinni heim: ég ętlaši ekki aš verša Ķslendingur ķ śtlöndum.

Sjóšurinn hefur sętt mikilli gagnrżni sķšustu įr: fyrst fyrir aš halda aš sér höndum ķ Rśsslandi eftir hrun kommśnismans žar 1991 og sķšan fyrir of mikla afskiptasemi ķ kjölfar fjįrmįlakreppunnar ķ Austur-Asķu 1997-1998, en žį var Sjóšurinn sakašur um aš gefa rįš, sem reyndust illa. Og nś er Sjóšurinn enn ķ eldlķnunni vegna kreppunnar ķ Argentķnu. Ég tel, aš žessi gagnrżni sé aš żmsu leyti misrįšin og ósanngjörn. Vandinn ķ Argentķnu stafar sumpart af śreltri stjórnarskrį, sem torveldar skynsamlega hagstjórn meš žvķ aš veita einstökum rķkisstjórum um landiš leyfi til aš prenta peninga og kynda žannig undir veršbólgu: žessi stjórnarskrį er arfur frį žeim tķma, žegar höfušborgin Buenos Aires var óralangt frį żmsum byggšum landsins vegna lélegra samgangna. Dugleysi stjórnmįlastéttarinnar bętir ekki śr skįk. Žegar nśverandi forseti Argentķnu tók viš embętti fyrir įri, sagši hann opinberlega: ,,Stjórnmįlaforusta landsins er sjitt (hans orš, ekki mitt; stafsetningin er samkvęmt nżju ķslenzku oršabókinni), og ég tel sjįlfan mig meš.” Alžjóšagjaldeyrissjóšurinn er sem betur fer ekki žeim vopnum bśinn, aš hann geti reist Argentķnu viš undir slķkum kringumstęšum. Veik lżšręšishefš ķ landinu į trślega talsveršan žįtt ķ žvķ, aš svo illa fór aš žessu sinni; vonandi tekst žeim aš rétta śr kśtnum. 

Hvaša fręšimenn, hvort sem innlendir eša śtlendir, hafa haft mest įhrif į žig sem hagfręšingur ķ gegnum tķšina? Af hverju?

Ég hef, aš svo miklu leyti sem ég get um žaš dęmt sjįlfur, mótazt fremur af višfangsefnum mķnum, feršalögum og lestri bóka en af žeim mönnum, sem ég hef lęrt af eša unniš meš. Žeir eru samt ófįir: fyrir utan žį, sem hafa kennt mér eša starfaš meš mér gegnum tķšina, hef ég til žessa skrifaš ritgeršir og bękur meš einum sextįn mešhöfundum frį tķu žjóšlöndum auk tveggja Ķslendinga, fyrrum nemenda minna, žeirra Gylfa Zoėga, sem er nżoršinn prófessor ķ višskipta- og hagfręšideild Hįskóla Ķslands, og Tryggva Žórs Herbertssonar, forstöšumanns Hagfręšistofnunar Hįskólans. Ég hef haft mikiš gagn og gaman af samstarfinu viš alla žessa menn.

Mest er skuld mķn žó, aš ég hygg, viš John Maynard Keynes, sem įšur var nefndur og ég kynntist aš sjįlfsögšu ašeins af lestri og afspurn. Hann var hagfręšingur, höfundur nśtķmažjóšhagfręši eins og viš žekkjum hana og mjög aš mķnu skapi: fjölhęfur, fjöllyndur, knśinn įfram af óslökkvandi umbótaįstrķšu og rķkri réttlętiskennd – og ritsnillingur aš auki. Ašdįun mķn į honum er sömu ęttar og ašdįun mķn į Jóni Siguršssyni forseta, Einari Benediktssyni og Halldóri Kiljan Laxness, sem ég spyrti reyndar saman ķ lķtilli bók og sjónvarpsžįttaröš um hagstjórnarhugmyndasögu Ķslands fyrir nokkrum įrum. Žaš er sorglegt til žess aš hugsa, aš Keynes dó ķ mišju dagsverki rétt rösklega sextugur aš aldri; slķkir menn žyrftu helzt aš endast ķ hundraš įr.

Ég hef einnig meš įrunum lęrt aš meta žį menn, sem Keynes stóš į öxlunum į: einkum Adam Smith og Alfred Marshall. Smith var heimspekingur ķ Glasgow og gerši hagfręši aš sjįlfstęšu višfangsefni og fręšigrein. Rit hans eru hafsjór af frumlegum og skemmtilegum hugmyndum – og feršasögum manns, sem fór nęstum aldrei aš heiman, heldur feršašist ķ huganum meš žvķ aš hlusta į sögur annarra frį fjarlęgum löndum. Marshall var kennari Keynes ķ Cambridge į Englandi og er rétt nefndur fašir rekstrarhagfręšinnar. Hann skrifaši kennslubók, sem margar kynslóšir hagfręšinga lįsu sér til gagns og yndisauka og lesa enn, bók, sem er gersamlega sneisafull af fįgašri snilld.

Aš öšrum mönnum ólöstušum hefur sęnski hagfręšingurinn Assar Lindbeck ef til vill haft meiri įhrif į mig en ašrir samverkamenn mķnir. Hann er helzti nślifandi hagfręšingur Svķžjóšar og var einn nįnasti samstarfsmašur minn um margra įra skeiš. Viš birtum einar sex ritgeršir ķ sameiningu, einkum um verklżšsfélög og vinnumarkašsmįl. Hann er óvenjulega fjölhęfur mašur, jafnvķgur į almannafręšslu, fręšastörf og rįšgjöf og byggši auk žess upp glęsilega rannsóknastofnun viš Stokkhólmshįskóla og stżrši henni meš stakri prżši ķ aldarfjóršung. Hann heldur mįlsverkasżningar ķ tómstundum og samdi meira aš segja og frumflutti klarķnettukonsert ķ Luleå, sem ég nefndi įšan, įriš 1948. Assar er nś kominn į įttręšisaldur, en er žó enn ķ fullu fjöri, skrifar og skrifar. Hann gefst ekki upp fyrr en fulla hnefana.

Manstu eftir einhverjum vendipunktum ķ lķfi žķnu, sögu Ķslands eša heimssögunni sem breyttu skošunum žķnum eša įherslum?

Ég hef lifaš umhleypingalausu lķfi: engir vendipunktar žar, ekki žaš sem af er. Ég hef prżšilegan ašbśnaš ķ Hįskóla Ķslands og į góša vinnufélaga og vini žar og einnig erlendis og bż auk žess viš frįbęrt atlęti heima hjį mér, konan mķn er stoš mķn og stytta og veitir mér žann vinnufriš, sem ég tel mig žurfa į aš halda. Saga Ķslands hefur meš lķku lagi veriš frekar vendipunktasnauš, sķšan ég komst til vits og įra: ekkert žar hefur hróflaš verulega viš mér. Heimssagan er annar handleggur: žar er lķf ķ tuskunum. Og žar gnęfir einn atburšur yfir alla ašra į sķšari helmingi 20. aldar: hrun kommśnismans. Žessi atburšur olli straumhvörfum ķ heimi mörg hundruš milljóna manna – og einnig ķ heimi hagfręšinga, eins og nęrri mį geta. Ég var einn žeirra, sem drógust inn ķ žį hringišu, sem žarna myndašist. Ég hef haft brennandi įhuga į Rśsslandi og Austur-Evrópu allar götur sķšan į nįmsįrum mķnum ķ Manchester; mér rann til rifja, hvernig einręšisstjórnir kommśnista lögšu lķf tveggja kynslóša ķ rśst ķ Miš- og Austur-Evrópu, žriggja kynslóša ķ Sovétrķkjunum. Enginn hagfręšingur gat stašiš ósnortinn frammi fyrir svo miklum atburšum. Ég skrifaši žess vegna įsamt tveim félögum mķnum bók, eina fyrstu bók sinnar tegundar, og var ętlaš aš veita almennum lesendum ķ fyrrum kommśnistarķkjum innsżn ķ markašsbśskap. Ég hef einnig skrifaš nokkrar ritgeršir um vanda umskiptalandanna og fariš nokkuš vķša um žessi lönd. Mér fundust vandamįl Austur-Evrópulandanna fyrir og eftir umskiptin bregša gagnlegri birtu į żmsa bresti efnahagslķfsins hér heima, žegar ég kynntist Austur-Evrópu af eigin raun. Žetta kom mér samt ekki į óvart: landlęg markašsfirring į mörgum svišum hér heima og mišstżringin fyrir austan tjald voru angar į sama meiši. Gušmundur Ólafsson starfsbróšir minn ķ Hįskólanum settist um sama leyti nišur viš annan mann og samdi drög aš ,,500 daga įętlun” um innleišingu markašsbśskapar į Ķslandi og skemmti sér og öšrum konunglega; ég man, aš žeim ķ rķkisstjórninni var ekki skemmt. Žetta austur-evrópska millispil hefur veriš įkaflega fróšlegt og skemmtilegt.

Į sķšustu vikum hefur rķkisstjórnin selt hlut sinn ķ bęši Landsbankanum og Bśnašarbankanum til kjölfjįrfesta og mį žvķ segja aš frelsiš ķ bankakerfinu hafi aukist til muna. Umbętur į žessum markaši hafa engu aš sķšur tekiš rśman įratug en eins og Jón Siguršsson sagši ķ vištali viš Vķsbendingu į sķšasta įri žį stóš Sjįlfstęšisflokkurinn ķ vegi fyrir slķkum umbótum ķ upphafi tķunda įratugarins. Aš hvaš miklu leyti hafa tķmasetningar haft įhrif į žróun markašarins og hvaša įhrif getur aukiš frelsi komiš til meš aš hafa į ķslenskt višskiptalķf?

Lżsing Jóns Siguršssonar į Sjįlfstęšisflokknum kemur mér ekki į óvart. Einkavęšing višskiptabankanna tók of langan tķma. Žaš var ekki uppörvandi aš fylgjast meš hrašri einkavęšingu gömlu rķkisbankanna ķ Austur-Evrópu ķ nįvķgi allan sķšasta įratug og horfa um leiš upp į hęgaganginn hér heima. Viškvęšiš var og er: ,,Viš förum fetiš.” Žetta er reyndar tilvitnun ķ einn rįšherrann, sem var aš lżsa silalegu vinnulagi rķkisstjórnarinnar ķ öšru mįli. Žaš er dżrt aš fara fetiš, žegar heimurinn allur er į fleygiferš.

Rķkiš hefur ekki reynzt vera hagsżnn bankaeigandi į Ķslandi. Stjórnmįlaflokkarnir hafa žvert į móti misnotaš bankakerfiš miskunnarlaust ķ eigin žįgu og umbjóšenda sinna frį fyrstu tķš; žį sögu žyrfti einhver góšur sagnfręšingur aš gefa sér tóm til aš skrįsetja, svo aš öllum upplżsingum sé til haga haldiš handa framtķšinni. En nś sér loksins fyrir endann į veldi stjórnmįlaflokkanna ķ bankakerfinu: žaš er gott. Žaš er aš vķsu ekki algild regla, aš višskiptabönkum sé bezt borgiš ķ einkaeign, en žaš hefur aš minni hyggju kvešiš svo rammt aš óhagkvęmninni ķ bankarekstri hér heima, svo sem rįša mį til dęmis af miklum mun śtlįns- og innlįnsvaxta, aš brżna naušsyn bar til žess aš minni hyggju aš rjśfa tengsl bankanna viš stjórnmįlaflokkana og selja bankana ķ hendur einkaašila. Vęnlegast vęri aš fį erlenda ašila inn ķ reksturinn til aš styrkja innviši bankanna hér heima og tryggja sjįlfstęši žeirra gagnvart rķkisvaldinu og sérhagsmunahópum; žaš veršur vonandi nęsta skref.

Žś hefur um langan tķma veriš talsmašur aušlindagjalds ķ sjįvarśtveginum og ennfremur bent į aš ķslenskt atvinnulķf sé meira en einungis sjįvarśtvegur. Sjįvarśtvegurinn er mjög vernduš atvinnugrein og žaš hefur t.d. komiš fram ķ umręšunni um ašild Ķslands aš Evrópusambandinu aš ķslenskur sjįvarśtvegur leikur žar lykilhlutverk, Davķš Oddsson sagši aš meš žvķ aš flytja lögsögu Ķslendinga yfir fiskimišunum til Brussel žį vęrum viš aš gefa frį okkur efnahagslegt sjįlfstęši okkar. Aš hvaš miklu leyti hefur sjįvarśtvegurinn haft įhrif į efnahagsmįl į Ķslandi og hversu réttmętt er žaš?

Śtvegurinn hefur alla tķš notiš rķkisverndar eins og landbśnašurinn, bęši leynt og ljóst. Fyrir višreisn var śtvegurinn beinlķnis į rķkisframfęri. Rķkisśtgjöld til śtvegsins voru žį skorin nišur śr 43% af rķkisśtgjöldum ķ heild ķ 3% į ašeins tveim įrum, svo sem sjį mį ķ Hagskinnu. Fénu, sem losnaši, var variš til menntamįla, heilbrigšismįla, tryggingamįla – og landbśnašarmįla! Gengi krónunnar var fellt til mótvęgis, svo aš śtvegurinn héldi velli. Eftir žetta var gengiš fellt nįnast eftir smekk og žörfum śtgeršarinnar, svo aš hśn žurfti ekki aš hafa miklar fjįrhagsįhyggjur upp frį žvķ, enda įtti hśn einnig greišan ašgang aš nišurgreiddu lįnsfé ķ bönkum og sjóšum. Žessi skipan kynti undir hiršuleysi ķ rekstri, veršbólgu og skuldasöfnun ķ śtlöndum. Sķšar hęttu menn aš fella gengi krónunnar eftir pöntun og byrjušu aš draga śr nęr sjįlfvirkum lįnveitingum banka og sjóša til sjįvarśtvegsfyrirtękja, en žetta geršist žó ekki fyrr en eftir aš kvótakerfinu hafši veriš komiš į, žaš var 1984. Sķšan hefur śtvegurinn veriš styrktur meš ókeypis afhendingu veišiheimilda, sem hafa mešal annars gert żmsum fyrirtękjum kleift aš komast hjį gjaldžroti, standa skil į skuldum sķnum viš bankana og fara sér hęgt ķ hagręšingu. Matvęla- og landbśnašarstofnun Sameinušu žjóšanna (FAO) skilgreinir ókeypis afhendingu aflaheimilda sem styrk til sjįvarśtvegs, eins og vera ber.

Kvótakerfiš hefur flżtt fyrir hagręšingu ķ śtvegi mišaš viš žį skipan, sem fyrir var, frjįlsar veišar, į žvķ er enginn vafi. Kvótakerfiš hefur į hinn bóginn tafiš og torveldaš hagręšinguna mišaš viš žann įrangur, sem hefši getaš nįšst meš vel śtfęršu veišigjaldi. Įstęšan er einföld og alžekkt: rķkisstyrkir draga žrótt śr atvinnurekstri. Hitt er žó alveg rétt, aš rķkisforsjį af žessu tagi teflir völdum og įhrifum ķ hendur žeirra, sem hennar njóta. Ég tel, aš samtök śtvegsmanna hafi ekki fariš vel meš žetta vald. Žau bera höfušįbyrgš į žvķ, hversu naušsynlegar umbętur į fiskveišistjórninni og umręšur um ašild Ķslands aš Evrópusambandinu hafa dregizt į langinn. Žaš er eftirtektarvert, aš önnur samtök atvinnulķfsins og verzlunarinnar skuli lįta bjóša sér žetta fokk langtķmum saman. Ķsland er eina landiš ķ Evrópu, žar sem samtök atvinnulķfsins og samtök verzlunarinnar žegja žunnu hljóši um Evrópumįl. Žessi einfalda stašreynd vitnar aš minni hyggju um žaš, aš ekki hefur enn tekizt aš losa nógsamlega um žau nįnu tengsl į milli atvinnulķfs og stjórnmįla, sem voru löngum eitt helzta kennimark – mér liggur viš aš segja brennimark – ķslenzks atvinnulķfs: fyrirtękin hunza hagsmuni eigenda sinna og višskiptavina įn žess aš blikna til žess eins aš stugga ekki viš stjórnmįlahagsmunum. Žessi samtök reyna ekki einu sinni aš breiša yfir žessi nįnu tengsl, heldur beinlķnis flagga žeim, svo sem sjį mį į įrsžingum žeirra, žar sem ašalręšumenn eru oftast rįšherrar. Samtök išnašarins hafa lofsverša sérstöšu ķ žessum hópi: žar er allt eins og žaš į aš vera, enda starfa žau meš sama hętti og atvinnuvegasamtök ķ öšrum löndum.

Forsagan er reyndar fróšleg. Sjįvarśtvegur įtti undir högg aš sękja, žegar hann var aš ryšja sér til rśms viš hliš landbśnašar, žvķ aš talsmenn landbśnašarins litu ķ fyrstu į śtveginn sem ógnun viš hefšbundiš, žjóšlegt atvinnulķf ķ sveitum og sveitamenningu. Sjįvaržorpin og fólkiš, sem settist žar aš, mįttu sęta linnulausum įrįsum af hįlfu talsmanna landbśnašarins. Eigi aš sķšur tókst mönnum meš elju aš gera sjįvarśtveg aš mikilvęgum atvinnuvegi, og śtvegsmenn tóku sér sķšan stöšu viš hliš bęnda. Žegar išnašur byrjaši aš ryšja sér til rśms, žį endurtók sagan sig: žeir atvinnulķfsfrömušir, sem fyrir voru, sįu żmis tormerki į išnvęšingunni. Žessum augum ęttum viš ef til vill aš skoša andstöšu Ólafs Thors, framkvęmdastjóra Kveldślfs um aldarfjóršungsskeiš og sķšar forsętisrįšherra, gegn fossavirkjunar- og išnvęšingarįformum Einars Benediktssonar į sķnum tķma. Ólafur hefur sennilega litiš išnašinn sömu augum og Jónas Jónsson frį Hriflu leit sjįvarśtveginn: sem ógnun viš rķkjandi įstand ķ atvinnuhįttum. Žaš lifši lengi ķ žessum glęšum: žeir, sem stundušu išnaš og verzlun, žurftu į sķnum tķma aš stofna eigin banka, Išnašarbankann og Verzlunarbankann, sem runnu sķšar inn ķ Ķslandsbanka, af žvķ aš landbśnašur og sjįvarśtvegur gengu fyrir ķ rķkisbönkunum žrem. Žaš eimir ennžį eftir af žessum upphöfnu višhorfum til forgangsatvinnuveganna, enda žótt hlutdeild sjįvarśtvegsins ķ landsframleišslu sé komin nišur ķ 10% og hlutdeild hans ķ śtflutningstekjum sé komin nišur ķ 40% – og bęši hlutföllin munu halda įfram aš lękka į komandi įrum.

Erlendar skuldir žjóšarbśsins voru 959 milljaršar ķ jśnķ sķšastlišnum skv. Sešlabankanum og hafa lękkaš lķtillega į žessu įri  en hreinar erlendar skuldir eru nś um 98% af vergri landsframleišslu. Hreinar skuldir hins opinbera hafa lękkaš mikiš į sķšustu įrum, śr 39% af VLF ķ 23%, en skuldir fyrirtękja og heimila eru ķ sögulegu hįmarki. Fyrrum kollegar žķnir ķ Alžjóšagjaldeyrissjóšnum vörušu į sķšasta įri viš bankakrķsu en žessi skuldasśpa hefur žó hingaš til haft tiltölulega lķtil įhrif. Hvaša įhrif getur skuldastašan haft į efnahagsmįl hér į landi nęstu misserin?

Žaš hefši aš mķnu viti veriš hyggilegra aš nota uppsveifluna ķ efnahagslķfinu 1996-2000, aš svo miklu leyti sem hśn var ekki knśin įfram af erlendum lįntökum, til aš grynnka į erlendum skuldum og bśast til aš standa straum af stórišjuframkvęmdum meš innlendu lįnsfé frekar en erlendu. Skuldabyršin hefur žyngzt grķšarlega sķšustu įr, enda hafa erlendar langtķmaskuldir žjóšarbśsins nęr tvöfaldazt sķšan 1996 og eru nś komnar upp ķ nęstum 100% af landsframleišslu. Viš vöršum įriš 1997 fimmtungi śtflutningsteknanna ķ vaxtagreišslur og afborganir af erlendum lįnum. Ķ fyrra, 2001, nįmu vaxtagreišslur og afborganir nęrri helmingi śtflutningsteknanna. Ķ fyrra var žvķ ekki hęgt aš nota nema helminginn af śtflutningstekjum til aš greiša fyrir innflutta vöru og žjónustu. Byršin getur įtt eftir aš žyngjast, ef vextir hękka į heimsmarkaši. Žaš į eftir aš koma ķ ljós, hvort öllu žessu lįnsfé hefur veriš svo vel variš, aš skuldunautarnir geti meš góšu móti boriš svo žunga skuldabyrši til lengdar.

Svo mikill og žrįlįtur višskiptahalli og mešfylgjandi skuldasöfnun eru samt ekki einsdęmi innan OECD. Erlendar skuldir Nż-Sjįlendinga fóru upp fyrir 100% af landsframleišslu žeirra 1999. Segja mį, aš žeir hafi fjįrmagnaš róttękar umbętur į efnahagslķfi sķnu eftir 1984 sumpart meš erlendum lįnum. Žrįtt fyrir allar umbęturnar įrar samt ekkert sérlega vel į Nżja-Sjįlandi nśna. Sumir lįta sér detta ķ hug, aš žung skuldabyrši hamli hagvextinum žarna sušur frį; žaš žarfnast nįnari skošunar. Danir höfšu annan hįtt į. Žeir voru komnir miklu skemmra į skuldasöfnunarbrautinni en viš Ķslendingar erum nś, žegar žeir ventu sķnu kvęši ķ kross og sneru halla ķ afgang til aš grynnka verulega į erlendum skuldum sķnum eftir 1985. Kóreumenn fóru aš eins og Danir. Varkįrnin gafst bįšum žjóšum vel. 

Ķ lok įrs 2000 var višskiptahallinn kominn ķ 68 milljarša sem leiddi m.a. til žess aš krónan féll hratt. Žś skrifašir grein ķ Vķsbendingu ķ mars įriš 2001sem vakti mikla athygli, en žį hafši gengi krónunnar lękkaš um 20% gagnvart Bandarķkjadollar, žar sem žś hélst žvķ fram, žvert į skošun flestra, aš ķslenska krónan ętti enn eftir aš lękka mikiš, sem varš svo raunin. Nś hafa ašstęšur breyst mikiš, višskiptajöfnušurinn fer hverfandi, veršbólgan hefur lękkaš hratt og krónan hefur styrkst mikiš į žessu įri. Hvaš geršist į žessu tķmabili og hver er stašan nśna?

Ég er enn žeirrar skošunar, aš gengi krónunnar sé of hįtt skrįš eins og sakir standa og eigi žvķ eftir aš lękka. Gengislękkunin mikla 2001 var ekki skot yfir markiš frį mķnum bęjardyrum séš, heldur tķmabundiš dašur gengisins viš raunhęft langtķmajafnvęgi. Um žetta er aš vķsu ekki hęgt aš fullyrša neitt meš óyggjandi vissu: žaš er ekki hlaupiš aš žvķ aš reikna ,,rétt” jafnvęgisgengi til frambśšar, žvķ aš gengisžróun er hįš alls kyns óvissu bęši til skamms og langs tķma litiš. Kjarni žessa mįls ķ mķnum huga er sį, aš žeir žęttir, sem valda hįgengisvandanum og ég lżsti ķ greininni ķ marz 2001, eru enn til stašar. Vandinn er kerfislęgur: hann liggur ķ innvišum hagkerfisins – og žį er ég enn aš tala um (a) žetta sérķslenzka afbrigši hollenzku veikinnar, sem birtist ķ langvarandi stöšnun śtflutnings og er einsdęmi ķ išnrķkjunum; (b) įframhaldandi skuldasöfnun ķ śtlöndum; (c) veršbólgu, sem rżkur upp annaš veifiš; (d) skakka innviši af völdum rótgróinnar ofverndarstefnu til sjós og lands; og (e) allt of miklar erlendar skammtķmaskuldir og of rżran gjaldeyrisforša.

Einhver teikn į lofti eru um aš Evrópumįlin geti oršiš aš kosningamįli hér į landi į nęsta įri en žar leikur gjaldeyrisumręšan stórt hlutverk. Krónusinnar sem įttu undir högg aš sękja žegar krónan féll ķ frjįlsu falli 2000-2001 hafa hljómaš sannfęrandi žegar žeir hafa bent į aš krónan hafi virkaš bżsna vel sem ventill į hagkerfiš og stöšugleikanum hafi veriš nįš į nż. Žį hafa žeir haldiš fram aš sveiflur ķslenska hagkerfisins séu allt ašrar en efnahagssveiflur į meginlandinu sem ętti aš žżša aš evran gęti skašaš meira en hjįlpaš viš „ķslenskar ašstęšur“. Viš slķkar ašstęšur eiga evrusinnar erfitt meš aš sannfęra fólk um aš evran muni žjóna Ķslendingum betur en krónan. Hver telur žś aš lendingin ętti aš verša ķ žessu mįli?

Ég er žeirrar skošunar, aš Ķsland eigi heima ķ Evrópusambandinu. Ég er meš žessu aš lżsa stjórnmįlaskošun, ég dreg enga dul į žaš. Hugmyndin um heilaga sérstöšu Ķslands ķ samfélagi žjóšanna viršist mér vera sprottin af óraunsęrri fortķšarfķkn, sem į takmarkaš erindi viš nśtķmann. Til žess aš hafa fullt gagn af ašild aš Sambandinu žurfum viš, sżnist mér, aš taka upp evruna eins og flestar ašildaržjóširnar hafa gert, allar nema Bretar, Danir og Svķar. Svķar kvarta sumir undan žvķ, aš žaš sé ekki hlustaš nóg į žį ķ Brussel, og bera žvķ viš, aš ašrar sambandsžjóšir muni halda įfram aš lķta į žį sem annars flokks žįtttakendur ķ Evrópusamstarfinu svo lengi sem žeir leggja ekki ķ aš taka upp evruna. Finnar žurfa ekki aš kvarta undan žessu.

Spurningin um evruna veršur žvķ ekki śtkljįš meš hagręnum rökum einum saman, eins og ég sagši įšan. Žvķ fylgja bęši kostir og gallar aš leggja nišur krónuna og taka upp evruna, og öll heimsins hagfręši getur ekki śr žvķ skoriš ķ eitt skipti fyrir öll, hvort er hagkvęmara, aš halda krónunni eša taka upp evruna. Sumir segja, aš hagsveiflan hafi ašra tķšni hér en į meginlandinu. Žaš kann aš vera rétt, en žį žarf einnig aš hyggja aš žvķ, aš sveiflugangur efnahagslķfsins fer eftir ašstęšum: innganga okkar ķ Evrópusambandiš myndi auka višskipti milli Ķslands og Evrópu, svo aš hagsveiflurnar hér myndu žį trślega semja sig smįm saman aš hagsveiflunum žar.

Evrópusambandiš er frišarbandalag. Žaš fer žvķ ekki vel į žvķ aš minni hyggju aš spyrja eingöngu aš žvķ, hvaš ašild myndi kosta og hverju hśn myndi skila. Slķkra spurninga var ekki spurt, aš minnsta kosti ekki upphįtt, žegar okkur baušst aš ganga ķ Atlantshafsbandalagiš į sķnum tķma. Mér finnst, aš viš Ķslendingar ęttum aš ganga glašir til samstarfs viš ašrar Evrópužjóšir į vettvangi Evrópusambandsins, ekki ašeins til žess aš hagnast į žvķ, heldur einnig til aš reyna aš lįta gott af okkur leiša. Žaš į stundum viš ķ samskiptum žjóša, aš sęlla er aš gefa en žiggja. Žaš er okkur ekki til mikils sóma, aš viš munum verša vķšs fjarri, žegar Austur-Evrópužjóširnar ganga inn ķ Evrópusambandiš eftir nokkur misseri og innsigla meš žvķ móti endurkomu sķna ķ hóp evrópskra lżšręšis- og markašsbśskaparžjóša. Viš hefšum įtt aš vera ķ móttökunefndinni.

Stórišjumįl hafa veriš mikiš ķ umręšunni sķšustu įr og nś bendir flest til žess aš mikill vöxtur muni verša ķ žessum geira hér į landi į nęstu įrum. Žeir sem hafa veriš fylgjandi žessum framkvęmdum hafa talaš um margföldunarįhrif fyrir ķslenskt atvinnulķf en efasemdarmenn hafa m.a. bent į rušningsįhrif sem munu veikja en ekki styrkja ašrar atvinnugreinar. Į ašra höndina viršist žetta vera nįkvęmlega žaš sem lęknirinn myndi fyrirskipa veikum sjśklingi til aš komast į fętur en hins vegar viršist žetta żta undir krónķska sjśkdóma landa sem leggja hald og traust sitt viš nįttśruaušlindir. Hver er žķn sjśkdómsgreining og lęknisrįšgjöf?

Ég hefši veriš hlynntur virkjunarįformum Einars Benediktssonar, hefši ég veriš uppi um hans daga. Ég var einnig hlynntur virkjunarframkvęmdum višreisnarįranna, enda žótt žęr hęfust aš minni hyggju 40 įrum of seint eša žar um bil. Nś eru enn önnur 40 įr lišin, og mér finnst ešlilegt aš lķta svo į, aš tķmi virkjana og orkufreks išnašar sé lišinn ķ okkar heimshluta. Suma hluti gera menn annašhvort į réttum tķma – ķ samręmi viš kall og kröfur tķmans – eša lįta žį eiga sig. Viš hlupum yfir jįrnbrautarlagningu um Sušurland og noršur yfir heišar, žegar hśn var tķmabęr, og engum dettur ķ hug aš reyna aš bęta skašann nś, ef žaš var žį skašlegt aš hlaupa yfir žennan įfanga ķ išnžróun landsins, meš žvķ aš leggja jįrnbrautir į okkar dögum: žaš er einfaldlega of seint.

Meš lķku lagi tel ég, aš nś sé of seint ķ rassinn gripiš ķ orkumįlunum: žaš eru of mikil įhöld um hagkvęmnina, og nśtķminn gerir ašrar og meiri kröfur ķ umhverfismįlum en gert var fyrir hįlfri öld. Auk žess er Landsvirkjun öšrum žręši pólitķskt fyrirtęki nś oršiš, og žį er ég ekki ašeins aš tala um yfirstjórn fyrirtękisins, heldur einnig yfirbragš framkvęmdastjórnarinnar. Žaš er nś oršiš žannig, aš menn hafa įstęšu til aš velta žvķ fyrir sér, hvort Landsvirkjun sé ķ ašra röndina oršin aš framlengdum armi byggšastefnunnar meš svipušum hętti og rķkisbankarnir hafa löngum veriš og żmis rķkisfyrirtęki. Reynslan varšar veginn: žegar fyrirhugušum virkjunarframkvęmdum er lżst sem mesta hagsmunamįli tiltekins byggšarlags um margra įratuga skeiš, žį ęttu skattgreišendur – og orkunotendur! – aš grķpa um veskiš sitt.

Vandinn hér er sį, sżnist mér, aš viš höfum vanrękt menntamįl. Ef viš hefšum hugsaš meira um menntun fólksins ķ landinu, žį stęšum viš ekki ķ žessum sporum nś: žį vęri landsbyggšin nś full af fyrirtękjum, žar sem góšur og vel menntašur vinnukraftur meš góš laun vęri ķ óšaönn aš bśa til hugbśnaš handa heimsbyggšinni og žess hįttar. Žį žyrftu byggšarlögin ekki aš bķša eftir bjargrįšum aš sunnan: jaršgöngum hér, virkjunum žar og žannig įfram. Viš žurfum aš hętta aš einblķna į göng og vegi, virkjanir og brżr sem allra meina bót į landsbyggšinni. Mér finnst viš ęttum heldur aš keppa aš žvķ aš efla menntun fólksins sem allra mest, og žį kemur fjölbreytt og öflugt atvinnulķf af sjįlfu sér. Žaš er bezta byggšastefnan.

Sennilega hafa fįir talaš eins fyrir mikilvęgi menntunar fyrir ķslenskt žjóšfélag eins og žś į undanförnum įrum. Samkvęmt mati The World Economic Forum į samkeppnishęfni žjóša žį viršist žaš draga Ķsland hlutfallslega nišur aš hlutfall nemanda ķ menntun į ęšstu stigum skuli ekki vera hęrra. Hver er stašan nś ķ menntamįlum hér į landi, er žörf til aš bęta śr og hvaš er žį hęgt aš gera?

Menntun borgar sig. Hśn borgar sig jafnan fyrir hvern og einn, žvķ aš hśn eykur starfsįnęgju og afköst og žį um leiš tekjur manna og tękifęri į lķfsleišinni. Afrakstur menntunar hefur aukizt verulega meš įrunum, ef bandarķskar hagtölur eru hafšar til marks. Fyrir 20 įrum hafši vinnandi fólk meš hįskólapróf žar vestra rösklega helmingi hęrri laun aš jafnaši en žeir, sem luku framhaldsskólaprófi og létu žar viš sitja. Nś hafa hįskólamenntašir starfsmenn ķ Bandarķkjunum meira en tvisvar sinnum hęrri laun en hinir aš jafnaši. Žessi launamunur sendir skżr skilaboš til ungs fólks. Menntun borgar sig einnig fyrir samfélagiš ķ heild, žvķ aš menntun eins eykur hag annars: hver og einn er jafnan betur settur ķ samfélagi, žar sem menntun er almenn, mikil, fjölbreytt og góš.

Fyrirferšarmiklum rķkisbśskap ķ menntamįlum fylgja samt żmsir alvarlegir ókostir eins og gengur og gerist um rķkisafskipti. Höfušvandinn sżnist mér vera sį, aš umfang menntamįlanna hefur vaxiš almannavaldinu yfir höfuš og kallaš į mišstżringu, sem bitnar į fjölbreytni ķ skólastarfi. Mišstżring er svifasein: žaš hefur til aš mynda dregizt of lengi aš lękka stśdentsprófsaldur til aš stytta nemendum leiš ķ gegnum framhaldsskólana, žaš hefši įtt aš vera bśiš aš gera žaš fyrir löngu. Mišstżring stendur meš lķku lagi ķ vegi fyrir frjórri og heilbrigšri samkeppni – til dęmis um kennara og nemendur, žaš er um starfsliš og višskiptavini – samkeppni, sem hefur reynzt gjöful og gagnleg į flestum öšrum svišum efnahagslķfsins. Menntakerfiš er eins og heilbrigšiskerfiš: žaš er snar žįttur žjóšlķfsins og žarf žvķ aš lśta sömu meginlögmįlum markašsbśskapar og samfélagiš aš öšru leyti til aš tryggja bęši mikla og góša menntun og heilbrigšisžjónustu. Misheppnuš mišstżring bitnar bęši į magni og gęšum žjónustunnar.

Fólk er ólķkt, og žvķ hentar aš sama skapi fjölbreytt menntun. Žaš er žvķ ekki vęnlegt aš reyna aš steypa alla nemendur ķ sama mót. Hitt er lķklegra til įrangurs aš reyna aš koma til móts viš ólķkar žarfir og óskir nemenda meš žvķ aš bjóša žeim margar og margvķslegar nįmsleišir. Mikiš brottfall śr framhaldsskólum stafar mešal annars af nįmsleiša: margir nemendur hafa ekki fundiš nįmsbrautir, sem henta žeim. Ašrir bera žaš ekki einu sinni viš aš byrja ķ framhaldsskóla, af žvķ aš žeir finna engar nįmsleišir, sem höfša til žeirra.

Misheppnuš mišstżring bitnar į fjölbreytni ķ menntakerfinu. Stušningur rķkis og byggša viš menntakerfiš žżšir ekki endilega, aš almannavaldiš žurfi aš eiga og reka skólana, svo sem nś er algengast. Rķki og sveitarfélög geta eflt menntun meš öšru móti, til dęmis meš žvķ aš styrkja einkaskóla eša meš žvķ aš styrkja nemendur beint og leyfa žeim aš velja sér nįmsleišir į eigin spżtur. Rekstur skóla myndi žį aš einhverju leyti fęrast smįm saman frį almannavaldinu yfir ķ einkageirann, svo sem hefur raunar gerzt ķ auknum męli undangengin įr, en rķkiš sęi eftir sem įšur um rammann, til dęmis meš žvķ aš halda śti öflugu gęšaeftirliti og žess hįttar. Žetta er almenna reglan ķ okkar žjóšfélagi: einkafyrirtęki sjį um reksturinn, rķkiš sér um rammann. Jafnframt žyrfti aš gęta žess vandlega ķ ljósi reynslunnar frį öšrum löndum aš virša sérstöšu og mikilvęgi almennrar menntunar ķ žjóšfélaginu og vernda hana fyrir til aš mynda trśarofstęki og óprśttnum eiginhagsmunasjónarmišum įn žess žó aš skerša trśfrelsi og einkafrelsi. 

Myndi fjölskrśšugri menntun leiša til aukins ójafnašar ķ skiptingu aušs og tekna? Žaš žarf ekki aš vera. Jafnrétti ķ menntamįlum er bezt borgiš meš žvķ aš tryggja öllum jafnan ašgang aš menntun og meš žvķ aš reyna aš gera öllum kleift aš afla sér mestu og beztu menntunar, sem hugur žeirra stendur til. Žaš liggur ķ hlutarins ešli, aš sumir nżta sér menntunarfęrin betur en ašrir. En svariš viš žvķ er ekki aš reyna aš halda aftur af žeim, sem vilja afla sér mikillar og góšrar menntunar, heldur žvert į móti aš reyna aš leita leiša til aš lyfta hinum – og einnig žar hefur almannavaldiš mikilvęgu hlutverki aš gegna. Meiri, fjölbreyttari og betri menntun handa sem allra flestum stušlar yfirleitt aš auknum jöfnuši ķ žjóšfélaginu og žį um leiš aš aukinni samheldni og hagsęld til langs tķma litiš.

Žaš hefur veriš mjög athyglivert aš fylgjast meš hagfręšiumręšunni undanfarin misserin. Arfleifš Keynes hefur żmist veriš tekin sem leišarljósiš eša villukenningar, austurrķsku hagfręšingarnir, žį ašallega Hayek og kannski Schumpeter, hafa fengiš uppreisn ęru og nóbelsveršlaunin ķ hagfręši sķšustu įr hafa veriš gefin fyrir rannsóknir sem eru į jašrinum aš vera hagfręši eins og leikjafręši og tilraunahagfręši. Enn sem įšur skipa hagfręšingar sér ķ fylkingar og viršast varla sammįla um nokkurn skapašan hlut. Hvar stendur hagfręši sem fręšigrein nśna og hver er lķkleg framžróun hennar?

Hagfręši stendur vel sem fręšigrein og greiningartęki; ég fer ekki ofan af žvķ. Hśn ber af öšrum félagsvķsindum aš žvķ leyti, aš hśn hefur ķ miklu rķkari męli en žau tekiš tölfręši og stęršfręši ķ žjónustu sķna. Ašrir félagsvķsindamenn hafa aušvitaš tekiš eftir žessu og freista žess nś aš feta svipaša slóš, einkum stjórnmįlafręšingar. Hitt er rétt, aš hagfręšingum gengur misvel aš halda mörgum kylfum į lofti ķ einu og halda hagfręši ašgreindri frį einkaskošunum sķnum.

Tökum sķšar nefnda atrišiš fyrst. Mér er minnisstętt samtal, sem ég įtti viš einn bandarķskan kunningja minn śr hagfręšingastétt yfir kvöldverši fyrir allmörgum įrum, viš vorum bara žrjś saman, og hann er raunar einn kunnasti hagfręšingur Bandarķkjanna og heimsins. Sagan skżrir, hvers vegna ég ętla ekki aš nefna hann į nafn. Hann sagši okkur ķ óspuršum fréttum, aš hann gęti ekki undir nokkrum kringumstęšum komizt aš žeirri nišurstöšu ķ rannsóknum sķnum, aš rķkisvaldiš gęti lįtiš gott af sér leiša. Ég lagši frį mér hnķfapörin og spurši hann į móti, hvaš honum fyndist um greinarmuninn, sem Milton Friedman brżndi fyrir hagfręšingum, aš gera žyrfti į stašreyndahagfręši og stefnuhagfręši. Stašreyndahagfręši fjallar um hlutina eins og žeir eru, og žį skipta skošanir rannsóknarans engu mįli, ekki frekar en ķ ešlisfręši eša lķffręši, į mešan stefnuhagfręši fjallar um hlutina eins og žeir ęttu aš vera, og žar fer żmislegt eftir einkaskošunum. Hįlfrar aldar gömul lżsing Friedmans į muninum į žessu tvennu er aš réttu lagi höfš ķ hįvegum mešal hagfręšinga enn žann dag ķ dag. Nema višmęlandi minn sagši, aš hann kęrši sig kollóttan (,,Who cares?!”), svo aš mér fannst öruggast aš skipta um umręšuefni. Mér hefur fundizt hugmyndafręšileg óbilgirni af žessu tagi fęrast ķ vöxt ķ Bandarķkjunum sķšustu įr – sömu įr og stjórnmįlaflokkarnir tveir ķ landinu, Demókratar og Repśblikanar, hafa tekizt į af meiri hörku en oftast įšur ķ hundraš įr. Žaš er ekki til žess falliš aš vekja traust almennings į hagfręši og hagfręšingum, aš aukiš sundurlyndi mešal žeirra ķ żmsum mįlum skuli bera upp į sama tķma og tvķdręgni stjórnmįlaflokkanna hefur keyrt um žverbak. Žaš kvešur ekki eins rammt aš žessari sunduržykkju ķ Evrópu sem betur fer.

Žegar žeir skiptust į aš skrifa dįlka ķ Newsweek, Paul Samuelson, fyrsti bandarķski Nóbelsveršlaunahafinn ķ hagfręši, og Milton Friedman, sem einnig fékk Nóbelsveršlaun nokkrum įrum sķšar, žį virtu žeir žessi landamęri stefnu og stašreynda, sem enginn hafši įtt meiri žįtt ķ aš kortleggja en einmitt Friedman. Og žeir virtu sjónarmiš hvor annars, žótt žeir vęru išulega į öndveršum meiši, stundum vegna žess aš žeir tślkušu hagtölur og reynslurök hvor meš sķnum hętti  og stundum af stjórnmįlaįstęšum. Gagnkvęm viršing mešal hagfręšinga ķ Bandarķkjunum, höfušstöšvum hagfręšinnar į okkar dögum, hefur veriš į undanhaldi, eša svo hefur mér sżnzt, og žaš er óheppilegt.

Hinn vandinn, sem ég nefndi, er einstrengingur: sumir hagfręšingar viršast eiga erfitt meš aš hafa tvęr skošanir ķ einu, žeir eru aš žvķ er viršist aš leita aš einni réttri skošun. Žessi rétttrśnašarįrįtta kann aš standa ķ sambandi viš žį auknu hörku, sem hefur fęrzt ķ stjórnmįlabarįttuna ķ Bandarķkjunum undangengin įr og einnig sums stašar annars stašar, til dęmis į Bretlandi. Žessi žróun viršist hafa hafizt į valdatķma Ronalds Reagan og Margrétar Thatcher. Nś höfšu žau bęši żmislegt sér til įgętis aš minni hyggju, en žau viršast hafa lašaš aš flokkum sķnum żmsa illskeytta öfgamenn, eins og til dęmis heittrśarmennina, sem hafa ķ auknum męli sett svip sinn į Repśblikanaflokkinn ķ Bandarķkjunum sķšustu įr. Žörf żmissa svo nefndra hęgri manna fyrir aš mistślka eša jafnvel sverta Keynes – hann, sem įtti flestum öšrum mönnum meiri žįtt ķ žvķ aš bjarga markašsbśskap undan hugmyndafręšilegu įhlaupi kommśnista ķ Evrópu įrin fyrir heimsstyrjöldina sķšari – er angi į žessum meiši. Ég held žó, aš ofstękismenn muni varla rķša feitum hesti frį žessum sviptingum. Nś er svo komiš fyrir brezka Ķhaldsflokknum, sem hefur veriš höfušvķgi žessa haršskeytta einstrengings žar ķ landi, aš meiri hluti Breta veit ekki, hvaš leištogi flokksins heitir.

Hvaša hagfręšilegu vandamįl er brżnast aš leysa į komandi įrum fyrir heimsbyggšina og af hverju?

Eitt skiptir meira mįli en nęstum allt annaš eftir mķnu höfši, og žaš er ör hagvöxtur um heiminn ķ skjóli skynsamlegrar hagstjórnar og góšs hagskipulags. Höfušvandi heimsins er žrśgandi fįtękt og fįfręši. Žetta į aušvitaš ķ fyrsta lagi viš um fįtękrarķki žrišja heimsins, en einnig aš nokkru leyti um allsnęgtažjóšfélögin ķ okkar heimshluta. Ör hagvöxtur, góš hagstjórn og gott hagskipulag – žaš er heilbrigšur markašsbśskapur – eru eina fęra leišin śt śr vandanum, en hagvöxtur er samt engin allsherjarlausn, engin allra meina bót, žvķ aš örum vexti žarf aš fylgja sanngjörn skipting įvaxtanna milli žjóšfélagsžegnanna. Misskipting getur sundraš samfélagsfrišnum og spillt hagvextinum meš žvķ móti.

Žaš hefur oršiš bylting ķ hagvaxtarfręšum sķšast lišin 15-20 įr. Fram aš žeim tķma litu hagvaxtarfręšingar yfirleitt svo į, aš hagvöxtur sprytti fyrst og fremst af tękniframförum. Žessi hugmynd var reist į glęsilegri kenningu, sem Robert Solow var aš veršleikum sęmdur Nóbelsveršlaunum fyrir į sķnum tķma, og hśn rann eins og raušur žrįšur ķ gegnum alla hagvaxtarfręši ķ heilan mannsaldur fram undir 1990. Um žaš leyti kom žaš į daginn, aš menn höfšu tślkaš gömlu hagvaxtarfręši Solows of žröngt, og žį rann žaš upp fyrir hagfręšingum, aš hęgt vęri aš tślka gömlu kenninguna meš öšrum hętti og fella aš nżrri og vķšfešmari kenningum um hagvöxt. Nišurstašan varš sś, žegar öllu var į botninn hvolft, aš hagręšing – žaš er aukin hagkvęmni ķ hvaša mynd sem er – geti ekki sķšur en tękniframfarir knśiš hagvöxtinn įfram yfir löng tķmabil. Žetta var bylting eins og žęr gerast beztar ķ vķsindum. Žetta sjónarhorn gerir mönnum kleift aš leysa hagvöxtinn śr višjum tękninnar og byggja brżr til żmissa įtta, til dęmis til aš skoša og skżra sambandiš į milli hagstjórnar og hagvaxtar, žvķ aš efnahagsumbętur, sem auka hagkvęmni ķ bśskap žjóšanna, koma ķ sama staš nišur og tękniframfarir og örva žvķ hagvöxtinn. Žessum augum lķtur nżja hagvaxtarfręšin einnig sambandiš į milli hagvaxtar og erlendra višskipta, veršbólgu, einkavęšingar, menntunar, nįttśruaušlinda og atvinnuleysis, svo aš nokkur dęmi séu nefnd. Žaš er hęgt aš lżsa höfušinntaki nżju hagvaxtarfręšinnar meš einni setningu: Allt, sem eykur hagkvęmni, eykur einnig hagvöxt til langs tķma litiš. Žetta vissu menn ekki fyrir. Og žó: žaš er ekki alveg rétt, žvķ aš Adam Smith skildi žetta og einnig Alfred Marshall, sem ég nefndi lķka fyrr ķ žessu spjalli – žeim dugši dómgreindin og innsęiš til aš įtta sig į žvķ śtreikningalaust, aš žannig hlaut žetta aš vera. Og žannig er žaš. 

Nś hefur žś kennt hagfręši um langt skeiš og kannski fylgst meš „uppvexti“ ungra fręšimanna ķ hagfręši hér į landi. Hvernig lķst žér į žį nżju kynslóš hagfręšinga sem sķfellt lętur meira til sķn taka hér į landi? Hefur žś einhver rįš til aš gefa žeim? 

Ég hef fylgzt meš žeim, jį, og mér lķzt mjög vel į žį. Žaš vęri lķtiš variš ķ aš vinna ķ hįskóla, ef hann hefši ekki góšum nemendum į aš skipa. Hįskóli er jafngóšur og stśdentarnir, sem stunda žar nįm. Ķsland į heimsmet ķ hagfręšidoktorum mišaš viš mannfjölda: žeir eru nś oršnir 50 frį öndveršu, og allir nema įtta eru enn į lķfi. Langflestir žeirra hafa starfaš aš einhverju eša öllu leyti hér heima. Helmingurinn af žessum 50 varši doktorsritgerš sķna eftir 1985 og fjóršungurinn eftir 1995, svo aš fjöldi Ķslendinga meš doktorspróf ķ hagfręši og višskiptafręšum veršur meš sama įframhaldi kominn upp fyrir 100 innan kannski 15-20 įra. Og žį eru ótaldir allir meistararnir og žeir, sem hafa lokiš fyrsta hįskólaprófi ķ hagfręši og višskiptafręšum hér heima eša ķ śtlöndum. Žetta er frķšur flokkur. Žessi hópur hefur verk aš vinna: hann į vonandi eftir aš leiša hagfręši til öndvegis ķ nįmsefni framhaldsskólanna, bęta blöšin og ašra fjölmišla, bśa til bķómyndir (žvķ ekki žaš?), stjórna fyrirtękjum og bönkum – og landinu; sem sagt, nęstum allt nema gifta og grafa. Viš erum žessi misserin aš stķga fyrstu skrefin ķ doktorsžjįlfun ķ višskipta- og hagfręšideild Hįskólans. Ég er til dęmis meš einn doktorsnema į mķnum snęrum; hśn heitir Helga Kristjįnsdóttir og er aš skrifa ritgerš um millilandavišskipti og erlenda fjįrfestingu ķ ljósi nżrra kenninga um mannauš og landfręšilegu og vinnur verkiš jöfnum höndum hér heima og erlendis.

Aš lokum, hver ęttu aš vera mikilvęgustu verkefnin ķ efnahagsstjórnun landsins nęstu tķu įrin og hvaša įrangri er hęgt aš nį?

Skömmu fyrir sķšustu alžingiskosningar 1999 lżsti ég žeirri skošun ķ Vķsbendingu, aš nżrrar rķkisstjórnar bišu žrjś brżn verk ķ efnahags- og utanrķkismįlum: hśn žyrfti aš leggja inn umsókn um ašild aš Evrópusambandinu, hefja innheimtu veišigjalds og koma rķkisbönkunum ķ einkaeign. Hvaš hefur gerzt? Utanrķkisrįšherra hefur skipt um skošun ķ Evrópumįlinu og viršist nś lķklegur til aš beita sér fyrir umsókn um ašild į nęsta kjörtķmabili. Žaš lofar góšu. Bįšir stjórnarflokkarnir eru bśnir aš setja veišigjald į stefnuskrį sķna og leiša ķ landslög, žótt viš eigum enn eftir aš žjarka svolķtiš um veršiš. Og rķkisstjórnin er einnig bśin aš taka stórt skref ķ įtt aš einkavęšingu rķkisbankanna. Žetta kalla ég nokkuš gott, žótt viš séum ekki enn komin į leišarenda. Viš sjįum til lands.

Mikilvęgasta verkefniš nęstu įrin er aš minni hyggju aš halda įfram į žeirri braut, sem bśiš er aš marka: reyna aš rétta og styrkja innviši hagkerfisins og auka hagkvęmni og samkeppni į żmsum svišum til aš treysta hagvöxtinn til langs tķma litiš. Aukin višskipti viš śtlönd eru einn lykillinn aš batnandi lķfkjörum ķ litlu landi – og lķfsnaušsynleg ķ ljósi žeirra erlendu skulda, sem žjóšin er bśin aš steypa sér ķ. Žaš er ekki sķzt ķ žessu skyni naušsynlegt aš koma fiskveišistjórninni ķ varanlegt horf meš vel śtfęršu veišigjaldi, sem myndi auk annars aušvelda okkur inngöngu ķ Evrópusambandiš, žvķ aš viš gętum bošiš öšrum ašildaržjóšum ašgang aš uppbošsmarkaši fyrir aflakvóta og sloppiš žannig undan óskum žeirra eftir ašgangi aš fiskimišunum. Viš žurfum einnig aš gera róttękar skipulagsbreytingar – umbera meiri markašsbśskap! – ķ menntamįlum og heilbrigšismįlum til aš tryggja nęgt fé til žessara mikilvęgu mįlaflokka. Mannaušurinn er dżrmętasta aušlind hvers lands. Žess vegna gegna menntun, menning og heilbrigši lykilhlutverki ķ efnahagslķfinu.

Eyžór Ķvar Jónsson spurši, ég svaraši.


Til baka