Svipmynd af ritstjórn

Dagbękur Matthķasar Johannessen fyrrum ritstjóra Morgunblašsins į vefnum žurfa ekki aš koma neinum į óvart, žótt žar sé greint frį einkasamtölum milli manna. Žęr žurfa ekki aš koma į óvart vegna žess, aš Ķsland er eins og Fęreyjar (Ešvarš T. Jónsson lżsti žessu vel ķ bók sinni Hlutskipti Fęreyja 1994): hér vita allir allt um alla. Ķsland er einnig eins og Fęreyjar og mörg önnur smįlönd aš žvķ leyti, aš sumir žykjast ekki hafa hugmynd um żmislegt af žvķ, sem allir vita. Žar hefur Morgunblašiš gengiš framarlega ķ flokki: meš žvķ aš žegja um fréttir frekar en aš segja fréttir. Žagnir Morgunblašsins um żmis almęlt en óžęgileg tķšindi – óžęgileg fyrir flokkinn – hafa veriš og eru enn eitt helzta kennimark blašsins (og žį um leiš einn lykillinn aš lżšhylli Fréttablašsins, enda komst Nyhedsavisen ķ žrot vegna žess, sżnist mér, aš Danir eiga ekkert ķslenzkt Morgunblaš). Dagbękur Matthķasar eru sama marki brenndar. Hann fęrir ekki til bókar żmislegt, sem hann veit, žótt samhengiš kalli į žaš. Žetta er bert og tilfinnanlegt ķ nżbirtum fęrslum hans um Landsbankamįliš 1998, žegar žrķr bankastjórar voru meš offorsi geršir burtrękir śr bankanum. Žeir, sem fylgdust vel meš mįlinu, vita meira en fram kemur ķ fęrslum Matthķasar. Hann hiršir til dęmis ekki um aš minnast į nafnlaust bréf, sem kemur viš söguna og blašamenn hafa greint frį į prenti. Hann getur žó vafalaust sagt sér žaš sjįlfur, aš bréfiš hlżtur fyrr eša sķšar aš koma fram. Nema hann sé bśinn aš steingleyma žvķ. Allir vita, hvernig stjórnmįlamenn ķ bönkunum misnotušu ašstöšu sķna meš žvķ aš skiptast į upplżsingum um einstaka višskiptavini, žótt trśnašarbrot af žvķ tagi varši viš lög. Enginn skyni borinn mašur, sem fylgist vel meš stjórnmįlum, getur leyft sér aš žykjast ekki vita um žetta. Sjįlfstęšismenn gįtu fylgzt meš framsóknarfyrirtękjum og öfugt samkvęmt skipuritum bankanna. Upplżsingar um fjįrmįl einstaklinga fengu aš fljóta meš. Rķkisbankarekstur hlaut aš vera žessu marki brenndur eins og allt var ķ pottinn bśiš. Af žessu mį rįša brżna naušsyn žess aš koma bönkunum śr rķkiseigu ķ einkaeign svo sem gert var fyrir fįeinum įrum, enda žótt framkvęmdin tękist ekki nógu vel. Morgunblašiš og Landsbankinn eru nś ķ eigu sama manns. Žaš eru žvķ ekki mikil tķšindi, aš Matthķas Johannessen skuli fjalla frjįlslega um skuldir forseta Ķslands viš Landsbankann og ķ sömu andrį lżsa žvķ, hvernig frįfarandi bankastjóri Landsbankans skellti trśnašarskjölum śr bankanum į skrifboršiš į ritstjórn Morgunblašsins. Matthķas lętur skķna ķ efni skjalanna og segist žó halda, aš hann hafi ekki brotiš lög. Hann veit, aš fleiri menn en forsetinn mįttu una žvķ, aš stjórnmįlamenn og erindrekar žeirra ķ bönkunum lįku trśnašarupplżsingum um fjįrmįl andstęšinga sinna til aš veikja žį og sverta mannorš žeirra. Žetta var og er snar partur af „andrśmslofti daušans,“ sem Morgunblašiš lżsti vel ķ Reykjavķkurbréfi 25. jśnķ 2006. Um žetta sagši einn erindrekinn: Frišur óttans er bezti og varanlegasti frišurinn. Matthķas hefur nś tekiš upp žrįšinn śr įšur nefndu Reykjavķkurbréfi og svipt svartri hulunni af öllu saman, undir nafni. Žaš er śt af fyrir sig, mį segja, viršingarvert. Matthķas segir ķ einni fęrslu sinni frį stuttu samtali okkar tveggja į skrifstofu hans fyrir tuttugu įrum. Žvķ er ef til vill ekki śr vegi, og žó, kannski ekki, aš ég segi nś frį saklausu sķmtali, sem viš įttum um svipaš leyti. Žannig var, aš Morgunblašiš birti į žessum įrum og lengi eftirleišis margar greinar mķnar um landbśnašarmįl og żmislegt annaš. Ég mįtti vita, aš viršingarmenn ķ Sjįlfstęšisflokknum vęru ekki allir įnęgšir meš žessa gestrisni Morgunblašsins ķ minn garš. Ég hringdi einn morguninn til Matthķasar til aš žakka honum fyrir aš birta žetta; mįliš snerist um innflutning į kartöflum. Ekkert aš žakka, sagši hann. Ég žóttist vita, aš żmsir hringdu į ritstjórnina til aš kvarta undan kartöflugreinunum, og baš hann forlįts į óžęgindunum, sem įreitiš bakaši ritstjórunum. Jį, žaš er svolķtiš hringt, sagši Matthķas. Ég žakkaši honum enn fyrir mig og sagšist vona, aš Morgunblašiš gęti ķ leišurum tekiš undir góšfśsar óskir mķnar og annarra um frjįlsari innflutning landbśnašarafurša til hagsbóta fyrir fólkiš ķ landinu. Žį sagši hann: Veiztu žaš, Žorvaldur minn, ég hef tvisvar fengiš matareitrun, ķ bęši skiptin ķ śtlöndum.

 

Fréttablašiš, 4. september 2008.


Til baka