Strķš! Er Rauša krossinum um aš kenna?

Götumótmęli gegn Alžjóšavišskiptastofnuninni ķ Seattle ķ fyrra og aftur gegn Alžjóšabankanum og Alžjóšagjaldeyrissjóšnum ķ Washington nś fyrir skömmu eru eftirtektarverš mešal annars vegna žess, aš slķk mótmęli hafa lķklega aldrei įtt minni rétt į sér en einmitt nś. Mig langar aš reyna aš skżra žessa skošun hér aš nešan, en fyrst žetta.

Vitleysa er snar žįttur ķ vist mannsins hér į jöršinni. Žannig hefur žaš alltaf veriš og er enn, žótt vitleysa og vitfirring hafi blessunarlega aldrei įtt jafnerfitt uppdrįttar og einmitt nś vegna žess, hversu menntun fólksins, upplżsingu og lķfskjörum hefur fleygt fram.

Tökum dęmi. Fķdel Kastró hefur rįšiš rķkjum į Kśbu sķšan 1959 (įsamt bróšur sķnum, hershöfšingjanum). Fyrir nokkru tók Kastró upp į žvķ aš leyfa blašamönnum CNN og öšrum aš tala viš hann fyrir opnum tjöldum. Og žį kemur ķ ljós, aš Kastró er – hvernig er hęgt aš orša žetta kurteislega? – uppfullur af alls kyns vitleysu. Og hvernig ętti annaš aš vera um mann, sem enginn hefur žoraš aš andmęla heima fyrir ķ 40 įr? – og hefur einangraš sjįlfan sig og žjóš sķna frį miklum hluta umheimsins jafnlengi. Žeir, sem fara svo mikils į mis, hljóta aš gjalda žess gróflega. Og margir ašrir hafa sams konar ranghugmyndir um heiminn og Kastró, žótt žeir hafi ekki sętt sams konar félagslegri einangrun af eigin völdum eša annarra langtķmum saman.

 

I. Gegn frjįlsum višskiptum

Fólkiš, sem berst nś gegn frjįlsum višskiptum meš kjafti og klómi, hegšar sér eins žaš žaš hafi veriš ķ einangrun frį skynsamlegum skošanaskiptum um langa hrķš. Žaš viršist ekki hafa žį vitneskju, sem žarf til aš mynda sér skynsamlega skošun į mįlinu. Žetta fólk hefur, aš ég held, ekkert óhreint ķ pokahorninu, žótt żmis minni hįttar hagsmunasamtök eigi aš vķsu ašild aš mótmęlunum. Žess sjįst aš minnsta kosti engin merki, aš mótmęlendurnir męli gegn betri vitund, eins og sumir ašrir, sem berjast gegn almannahag ķ eiginhagsmunaskyni. Nei, žetta fólk viršist einfaldlega ekki vita betur.

Kjarni mįlsins er žessi. Rök og reynsla alls stašar aš śr heiminum taka af öll tvķmęli um žaš, aš mikil og greiš višskipti milli landa eru aflvaki hagvaxtar og žį um leiš batnandi lķfskjara um heimsins breišu byggš. Žetta er ekki nż bóla, heldur er žetta ein elzta og órękasta kenning hagfręšinnar frį öndveršu, aš minnsta kosti allar götur frį žvķ Adam Smith gaf śt höfušrit sitt, Aušlegš žjóšanna, įriš 1776. Žessi hagfręšikenning er sambęrileg viš žyngdarlögmįl ešlisfręšinnar. Barįttan gegn frjįlsum višskiptum er beinlķnis barįtta gegn framförum og žį um leiš barįtta fyrir įframhaldandi fįtękt ķ žróunarlöndum.

Hagur af frķverzlun į ekki ašeins viš um višskipti meš vörur og žjónustu, heldur einnig um flutninga fólks og fjįrmagns milli landa. Žaš, sem skiptir žó ef til vill mestu, žegar upp er stašiš, er aukiš upplżsingaflóš um heiminn. Ein įstęša žess, aš Austur-Evrópužjóširnar losnušu loksins undan oki kommśnismans, er sś, aš leištogarnir komust ekki hjį žvķ aš kynnast lķfskjörum venjulegs fólks ķ Vestur-Evrópu į feršum sķnum žangaš, svo aš žeir misstu móšinn į endanum og stóšu žvķ mįttlausir gegn uppreisninni ķ Austur-Evrópu 1989-1991. Uppreisnin gegn lélegum lķfskjörum į Ķslandi um og upp śr 1960 – uppreisn, sem stendur enn! – er aš nokkru leyti runnin af sömu rót.

Žaš er aš vķsu rétt, aš sumir geta tapaš į auknu višskiptafrelsi, einkum žeir, sem hafa notiš tilbśinna forréttinda ķ skjóli višskiptahindrana. Hinir, sem hagnast, eru žó nęstum alltaf miklu fleiri, svo aš hagur žjóšarbśsins ķ heild vęnkast meš auknum višskiptum viš śtlönd. Og žegar žjóš hagnast į heildina litiš, žį žarf enginn aš tapa, žvķ aš žeir, sem hagnast, geta fręšilega séš aš minnsta kosti bętt hinum skašann. Žetta gerist aš sönnu ekki alltaf ķ reynd, en žaš er hęgt. En er žaš ęskilegt? Er žaš ęskilegt aš bęta bęndum skašann, sem žeir verša fyrir, žegar landbśnašurinn veršur loksins tekinn af rķkisframfęri? Er žaš ęskilegt aš bęta śtvegsmönnum skašann, sem žeir verša fyrir sumir hverjir, žegar žeim veršur loksins gert aš greiša veišigjald? – eftir allt, sem į undan er gengiš. Žvķ veršur hver aš svara fyrir sig.

Alžjóšabankinn og Alžjóšagjaldeyrissjóšurinn hafa lagt drjśgan skerf til žeirrar lķfskjarabyltingar, sem hefur įtt sér staš um heiminn ķ heild sķšast lišna hįlfa öld. Ég er žeirrar skošunar, aš ef til vill hafi munaš minna um fjįrhagsašstošina en um rįšgjöfina, sem žessar stofnanir hafa veitt ašildarlöndum sķnum. Žetta tvennt hefur tengzt žannig, aš fjįrhagsašstošin hefur yfirleitt veriš bundin skilyršum um framfarir ķ hagstjórn – mešal annars um aukiš višskiptafrelsi, žaš er um afnįm gjaldeyrishafta, lękkun innflutningstolla og annarra višskiptahindrana og um frjįlsara markašsbśskaparlag almennt og yfirleitt. Ķ žessum anda hafa bęši Alžjóšagjaldeyrissjóšurinn og Alžjóšavišskiptastofnunin til dęmis męlt meš veišigjaldi viš ķslenzk stjórnvöld oftar en einu sinni undangengin įr.

Žessum skilyršum alžjóšastofnananna var oft ekki vel tekiš ķ löndum, žar sem sérhagsmunahópar höfšu hreišraš um sig ķ skjóli hafta og skömmtunar. En mešölin hrifu žó yfirleitt, žegar frį leiš. Og nś, žegar markašsbśskapur af žvķ tagi, sem žessar alžjóšastofnanir hafa męlt meš alla sögu sķna, er eina nothęfa bśskaparlagiš, sem eftir er aš kommśnismanum gengnum, žį standa žessar stofnanir meš pįlmann ķ höndunum. Enda geršist žaš įrin eftir 1990, aš gagnrżnisraddirnar, sem höfšu veriš uppi įratugina nęst į undan, hljóšnušu. Žaš var ef til vill freistandi aš įlykta sem svo, aš žessar raddir hefšu hljóšnaš ķ ljósi raka og reynslu. Svo reyndist žó ekki vera. Žess vegna er vert aš staldra viš nś, žegar žessar raddir hafa vaknaš aš nżju.

 

II. Sakargiftir

Hverju er žetta fólk žį aš berjast gegn? Efnisatrišin ķ gagnrżni mótmęlenda į Alžjóšabankann og Alžjóšagjaldeyrissjóšinn eru mešal annars žessi.

 

III. Endurmenntun

Er žį ekkert athugavert viš Alžjóšabankann og Alžjóšagjaldeyrissjóšinn? Mér dettur ekki ķ hug aš halda žvķ fram. Kjarni mįlsins er žó sį, aš gagniš, sem žessar stofnanir hafa gert meš rįšum og dįš, gnęfir yfir allt hitt. Sumt af žessu er reyndar ekki į almannavitorši. Mig langar žvķ aš nefna eitt dęmi aš endingu.

Bįšar žessar alžjóšastofnanir hafa lagt mikla rękt viš endurmenntun ķ ašildarlöndum sķnum. Žetta starf var eflt til mikilla muna, žegar ljóst varš, hversu brżn žörfin var fyrir endurmenntun embęttis- og stjórnmįlamanna eftir hrun kommśnismans ķ Miš- og Austur-Evrópu 1989-1991. Sķšan kom žaš ķ ljós, og žótt fyrr hefši veriš, aš žörfin var ķ reyndinni ekki sķšur brżn vķša annars stašar um heiminn. Bankinn og Sjóšurinn hafa haldiš hagstjórnar- og hagfręšinįmskeiš, żmist stutt eša löng og af żmsu tagi, fyrir mikinn fjölda manns alls stašar aš śr heiminum, bęši ķ höfušstöšvum sķnum ķ Washington og į heimaslóšum žįtttakendanna ķ öllum heimsįlfum. Žśsundir embęttis- og stjórnmįlamanna hafa notiš góšs af žessu žrotlausa starfi. Žaš į žvķ vonandi eftir aš skila sér smįm saman ķ betri verkstjórn og hagstjórn og bęttum hag almennings um heiminn allan.

Morgunblašiš, 14. maķ 2000.


 Til baka