14

Žjóšsögur

 

1. Apar og tölfręši

Kunningi minn ķ Tallinn, höfušborg Eistlands, hefur sagt mér, aš minning hans um ógnarveldi Rśssa į Eistlandi sé órjśfanlega tengd öpum.

Žannig var, aš dóttir hans ung žjįšist af alvarlegu ofnęmi. Heimilislęknir fjölskyldunnar felldi žann śrskurš, aš eina bjargrįšiš vęri aš gefa barninu banana. Foreldrarnir leitušu meš logandi ljósi um alla borg og byggš, en allt kom fyrir ekki: bananar voru ófįanlegir meš öllu eins og ašrir įvextir. Faširinn dó ekki rįšalaus. Hann fór ķ dżragaršinn į fögrum vordegi og stofnaši til vinskapar viš einn vöršinn žar og fékk hann til aš selja sér banana śr bśri apanna til aš bjarga barninu.

Nś er Eistland frjįlst undan oki Sovétrķkjanna sįlugu og mikill uppgangur ķ landinu. Og nś eru til bananar ķ öllum bśšum sem betur fer. Barni kunningja mķns er batnaš. Innflutningur landbśnašarafurša er frjįls. Finnar flykkjast sušur yfir flóann um helgar til aš kaupa sér ķ matinn. Žaš er ekki lķtil bśbót ķ atvinnuleysinu žar.

Žaš vęri aušvitaš miklu hagkvęmara fyrir Finna aš fį aš kaupa eistneskar afuršir ķ finnskum bśšum og spara sér sjóferšina. Eistneskt frjįlsręši hinum megin viš flóann hlżtur smįm saman aš laša Finna aš frjįlslegri višskiptahįttum. Innganga Finnlands ķ Evrópusambandiš um įramótin sķšustu (1994/95) undir forustu Mišflokksins, sem er flokkur bęnda, er žįttur ķ žessari žróun. Um leiš og Finnar gengu ķ Evrópusambandiš, snarlękkaši matvöruverš ķ finnskum bśšum, og kaupmįttur almennings jókst aš sama skapi. Hiš sama geršist samdęgurs ķ Svķžjóš og Austurrķki.

Žessi eistneska apasaga rifjast upp fyrir mér vegna žess, aš ég lét žaš einu sinni henda mig aš nefna ķslenzka alžingismenn og apa ķ sömu andrį ķ sjónvarpi. Forsagan var sś, aš sešlabankastjóri lét žau orš falla į Alžingi, aš žingseta jafngilti doktorsprófi ķ hagfręši. Sjónvarpsmönnum žóttu žetta forvitnileg ummęli og lögšu af žessu tilefni nokkrar léttar hagfręšispurningar fyrir valda žingmenn, žar į mešal einn fyrrverandi višskiptarįšherra og einn nśverandi bankarįšsformann (sešlabankastjórinn, sem olli fjašrafokinu, aftók meš öllu aš žreyta prófiš). Mér bjó ekkert illt ķ hug, žegar ég lżsti krossaprófi sjónvarpsmannanna į žann hįtt, aš 100 apar hefšu lķka fengiš 2,5 ķ mešaleinkunn, hefši prófiš veriš lagt fyrir žį, enda var prófiš žannig śr garši gert. Hefši mér veriš ķ mun aš varpa rżrš į alžingismenn, hefši ég ekki sagt 100 apar, heldur 63. Žaš vakti alls ekki fyrir mér. Ég var ašeins aš reyna aš lżsa einfaldri tölfręšilegri stašreynd.

Žaš er gömul hefš ķ tölfręši aš taka dęmi af öpum. Žaš er til aš mynda alls ekki veriš aš gera lķtiš śr Shakespeare, žegar sagt er, aš api, sem skrifar nógu lengi į ritvél, yrkir sonnettur eins og Shakespeare į endanum. Žessi tölfręšilega stašreynd er ekki móšgun viš einn eša neinn og alls ekki lķtilsviršing viš Rithöfundasambandiš. Žaš er bara einhvern veginn aušveldara aš hugsa sér apa viš skrifborš en t. d. hross eša hval eša kind. Žašan hygg ég hefšin sé ęttuš.

Žetta er svipuš mįlvenja eins og aš kenna hreysti viš fķla, gįfur viš ljón, heimsku viš naut og žar fram eftir götunum. Žaš er žess vegna įstęšulaus viškvęmni, finnst mér, aš taka žaš til sķn, žegar tölfręšilegt fyrirbrigši eins og einkunnadreifing alžingismanna er kennd viš apa. Meš žvķ er alls ekki endilega veriš aš żja aš neinum sérstökum skyldleika stjórnmįlalķfsins ķ landinu viš žaš, sem enskumęlandi žjóšir kalla ,,monkey business", sennilega einmitt af žvķ aš apar eru svo lķkir mönnum og öfugt.

2. Aš stinga höfšinu ķ sandinn

Nś er menn misjafnlega vel aš sér ķ dżrafręši, eins og ešlilegt er, en eitt žykjast allir vita, og žaš er, hvernig strśturinn ber sig aš, žegar hann veršur hręddur.

Hann stingur hausnum ķ sandinn.

Žessarar spurningar um strśtinn er hęgt aš spyrja hvar sem er um heimsins breišu byggš, og allir eša nęstum allir žykjast kunna svariš og sjį dżriš ljóslifandi fyrir sér. En žegar menn eru bešnir aš rifja žaš upp ķ huganum, hvers konar myndir žeir hafa séš af žessu hįttalagi strśtsins, žį verša žeir aš višurkenna, aš ekki voru žaš ljósmyndir. Žaš er nefnilega ekki til nokkur ljósmynd -- og örugglega engin kvikmynd! -- af strśti, sem hefur stungiš hausnum ķ sandinn. Žetta į sér einfalda skżringu. Engum strśti meš réttu rįši dytti ķ hug aš stinga hausnum ķ sandinn, ef hętta stešjaši aš; honum žętti žaš įlķka óhyggilegt og okkur hinum.

Sannleikurinn er sį, aš strśturinn stingur hausnum ekki ķ sandinn, žegar hann hręšist, heldur hleypur hann burt og getur nįš allt aš 65 kķlómetra hraša į klukkustund. Žaš, sem flestir halda, aš sé stašreynd um strśtinn, er alls engin stašreynd, heldur žjóšsaga. Žessi žjóšsaga er svo lķfseig, aš allir dżrafręšingar heimsins gętu lagt nótt viš dag įrum saman og reynt aš drepa hana og nęšu žó engum umtalsveršum įrangri. Žeir bera žaš reyndar ekki viš, enda er engin brżn įstęša til žess, žvķ aš žjóšsagan um strśtinn er sakleysiš sjįlft. Žeim lesendum mķnum, sem kunna aš efast um žessa frįsögn, leyfi ég mér góšfśslega aš benda til dęmis į kaflann um strśtinn ķ Encyclopędia Britannica.

Žjóšsögur eru lķfseigar. Žaš liggur ķ hlutarins ešli. Sumar eru saušmeinlausar eins og sagan um strśtinn, ašrar ekki.

Margir Ķslendingar viršast halda žaš fram į žennan dag, aš sjįvarśtvegur sé höfušatvinnuvegur žjóšarinnar. Viš sjįum žetta ķ sjónvarpinu į hverju kvöldi og heyrum žaš ķ śtvarpinu. Žar eru fluttar endalausar fréttir af sjósókn og fiskvinnslu, eins og fréttamennirnir eigi lķfiš aš leysa. Žar og ķ öšrum fjölmišlum, jafnvel ķ forustugreinum dagblašanna, éta menn žaš hver eftir öšrum, aš sjįvarśtvegur skili okkur 80% af śtflutningstekjum eša jafnvel žjóšartekjum, eins og stóš ķ forustugrein Alžżšublašsins fyrir nokkru.

Hvort tveggja er rangt. Sannleikurinn er sį, aš sjįvarśtvegur skilar okkur rétt lišlega helmingi (53%) af śtflutningstekjum, enda žótt röng gengisstefna hafi haldiš öšrum śtflutningi nišri um įratugaskeiš. Į bak viš hinn helminginn (47%) standa išnašur, verzlun og žjónusta. Śtvegurinn hefur skilaš okkur ašeins um sjöttungi af žjóšartekjum sķšustu įr (og ašeins einum įttunda af vergum žįttatekjum, sem svo eru nefndar ķ žjóšhagsreikningum, en žį er įtt viš samanlagšar tekjur vinnandi fólks, fjįrmagns og annarra framleišslužįtta). Hlutfalliš veršur aš vķsu ķviš hęrra, ef skyldar greinar eins og skipasmķši og veišarfęragerš eru taldar meš. Allt žetta geta menn séš svart į hvķtu ķ Hagtölum mįnašarins, Landshögum og öšrum opinberum hagskżrslum.

Takiš eftir žessu: fimm sjöttu hlutar (83%!) af žjóšartekjum okkar eiga upptök sķn utan sjįvarśtvegs. Žaš er ekki undarlegt ķ ljósi žess, aš ašeins einn af hverjum įtta Ķslendingum vinnur viš sjįvarśtveg. Sjö af hverjum įtta vinna sem sagt viš annaš en fisk. Viš erum ekki lengur fiskveišižjóš fyrst og fremst. Viš lifum į išnaši, verzlun og žjónustu eins og žjóširnar ķ kringum okkur og eins og žjóšir žrišja heimsins gera lķka ķ sķvaxandi męli.

Žetta er ķ raun og veru fagnašarefni, žvķ aš of mikil fiskveiši er įvķsun į fįtękt, žegar upp er stašiš, ef menn heykjast į žvķ aš fylgja skynsamlegri sjįvarśtvegsstefnu. Žetta viršist mega rįša af reynslu Nżfundnalendinga, Fęreyinga, Gręnlendinga og flestra annarra fiskveišižjóša. Ķ Noregi skilar sjįvarśtvegur nś oršiš litlu sem engu ķ žjóšarbśiš, ef allt er tališ, žvķ aš hann hefur drabbazt nišur ķ skjóli rķkisverndar og styrkja eins og landbśnašurinn. Svipušu mįli gegnir annars stašar ķ Evrópu. Viš Ķslendingar sękjum smįtt og smįtt ķ sama far.

Ef sjįvarśtvegurinn vęri sś undirstaša efnahagslķfsins, sem af er lįtiš hér heima, hvers vegna skyldi hann žį vera aš sligast undan skuldum? Hvķ skyldi hann žį žurfa aš žiggja himinhįtt mešlag frį rķkinu įr eftir įr ķ gegnum veršmętar aflaheimildir įn endurgjalds til aš halda velli og til aš geta stašiš ķ skilum viš banka og sjóši? Og hvers vegna skyldi hann žį žarfnast verulegrar nišurgreišslu launakostnašar frį rķkinu meš tekjuskattsafslętti handa sjómönnum? Žetta eru ekki žęgilegar spurningar, en žeim verša menn samt aš velta fyrir sér. Žaš stošar ekki aš stinga höfšinu ķ sandinn.

Žaš er ekki heldur žęgilegt aš žurfa aš horfast ķ augu viš žį stašreynd, aš viš Ķslendingar erum smįm saman aš dragast efnahagslega aftur śr nįlęgum žjóšum, sem viš viljum žó halda įfram aš bera okkur saman viš. Viš hlöšum enn sem fyrr undir forgangsatvinnuvegina, sjįvarśtveg og landbśnaš, į kostnaš išnašar, verzlunar og žjónustu. Žetta er ein höfušskżringin į žvķ, aš menntaskólakennarar į Ķslandi hafa miklu lęgri laun fyrir vinnu sķna en bréfberar ķ Svķžjóš. Og žetta er lķka ein helzta skżringin į žvķ, aš ķslenzkir óperusöngvarar fį margfalt hęrri laun fyrir aš syngja sömu hlutverk erlendis en hér heima, enda eru margir žeirra žegar fluttir śr landi, og žannig mętti lengi telja. Žjónusta er mikilvęgasti atvinnuvegur heims. Ķ okkar heimshluta nemur hśn nś um tveim žrišju hlutum framleišslunnar. Jafnvel ķ Rśsslandi er hśn komin upp fyrir išnaš og landbśnaš, ,,frumframleišslugreinarnar", sem marxistar nefna svo til aš gera lķtiš śr öllum hinum.

3. Trśarbrögš og tannpķna

Žessar vangaveltur hljóta aš leiša hugann aš žvķ, hversu margir žeirra, sem stjórna efnahagsmįlum žjóšarinnar, viršast haldnir żmsum žrįlįtum ranghugmyndum um hagfręši og heilbrigt efnahagslķf. Žetta į raunar einnig viš um żmsa žį, sem stżra fyrirtękjum vķšs vegar um landiš. Mér kemur ķ hug sagan af śtvegsmanninum, sem var spuršur aš žvķ, hvernig śtgeršin gengi, og hann svaraši um hęl: ,,Aldeilis ljómandi vel nema fjįrhagslega." Žetta tilsvar er talandi dęmi um žį hugsun, aš hagkvęmni sé aukaatriši ķ atvinnurekstri. Žaš var einmitt žessi trś, sem keyrši Sovétrķkin ķ kaf. Of nįin tengsl į milli atvinnulķfs og stjórnmįla żta undir žennan hugsunarhįtt.

Žaš vęri veršugt verkefni (t. d. handa félagsvķsindastofnun hįskólans) aš gera samanburšarathugun į višhorfum og žekkingu ķslenzkra alžingismanna og atvinnulķfsfrömuša og starfsbręšra žeirra ķ öšrum löndum, svo sem ķ Bandarķkjunum, žar sem mikill hluti žingmanna og framkvęmdastjóra hefur lesiš hagfręši til jafns viš žį, sem ljśka fyrsta nįmsįri ķ višskipta- og hagfręšideild hįskólans, og ķ Rśsslandi, žar sem ašeins sįrafįir žingmenn og forstjórar eru žjįlfašir ķ hagfręši af žeirri einföldu įstęšu, aš Rśssum var meinašur ašgangur aš menntun ķ hagfręši ķ 70 įr.

Mįlflutningur margra ķslenzkra alžingismanna gegnum tķšina viršist mér benda til žess, aš žeir standi miklu nęr Rśssum en Bandarķkjamönnum aš žessu leyti. Margir žingmenn telja hlutdeild sjįvarśtvegs ķ žjóšartekjum okkar Ķslendinga til dęmis vera margfalt meiri en hśn er ķ raun og veru, eins og krossaprófiš ķ sjónvarpinu leiddi ķ ljós. Žessi marxķska grilla -- aš ,,frumframleišsla" til sjós og lands sé undirstaša atvinnulķfsins -- viršist rķša röftum ķ öllum stjórnmįlaflokkum landsins.

Žessi vanžekking er alvarlegt įhyggjuefni vegna žess, aš į Alžingi eru teknar mikilvęgar įkvaršanir um mörg brżnustu framfaramįl žjóšarinnar, žar į mešal stjórn fiskveiša. Flestir žingmenn mega ekki heyra minnzt į veišigjald, af žvķ aš žeir telja žaš vera svo vont fyrir sjįvarśtveginn. Og ekki mega žeir heldur heyra minnzt į hugsanlega inngöngu okkar Ķslendinga ķ Evrópusambandiš, af žvķ žaš į lķka aš vera svo vont fyrir sjįvarśtveginn. Og žį kemur ķ ljós, aš margir žessara manna hafa ekki hugmynd um raunverulegan skerf sjįvarśtvegsins til žjóšarbśsins. Įlyktanir žeirra og įkvaršanir um žessi mįl eru žvķ bersżnilega reistar į fölskum forsendum.

Žessi vandi er ekki nżr. Halldór Laxness lżsti įžekkum ugg af ekki ósvipušu tilefni fyrir nęstum sjötķu įrum og gat sér žess žį til, aš tannpķnusjśklingar vęru stęrsti stjórnmįlaflokkur landsins. ,,Og ķ staš žess aš skošaš sé rękilega upp ķ hvert žķngmannsefni og žķnghęfi hans śrskuršaš af tönnunum, žį er lįtiš višgįngast umtölulaust aš žķngmeirihluta vorn skipi lįngžjįšir tannpķnumenn. Stašeyndi ég žetta į Alžķngi įriš 1925, žvķ žį hafši ég tękifęri til aš sjį greinilega upp ķ ķslenska alžķngismenn. Žį var einginn vel tentur ķ Efri deild nema Siguršur Eggerz." (Alžżšubókin, 5. śtg., bls. 76)

En tannpķna var og er aušvitaš engin afsökun fyrir žvķ, sem óheilbrigt er og aflaga fer ķ landinu -- og žaš er fįfręši ekki heldur, allra sķzt ķ žekkingaržjóšfélagi nśtķmans, žar sem ęskufólkiš er betur menntaš en nokkru sinni fyrr ķ sögu žjóšarinnar.

Morgunblašiš, 4. jśnķ 1995.


Til baka