Ólķkar lķfsskošanir 

Allar götur sķšan ķ sjįlfstęšisbarįttunni į sķšari helmingi 19. aldar hafa andstęšar fylkingar tekizt į um Ķsland. Framan af voru įtökin aš vķsu ekki mįlefnaleg nema ķ ašra röndina, heldur tókust menn į um stjórnskipuleg formsatriši, meiri eša minni heimastjórn og žess hįttar. Žetta var ķ rauninni tilgangslaust žref um tittlingaskķt og skilaši engum umtalsveršum įrangri, žegar upp var stašiš. Efnahagslķfiš um landiš var ķ nišurnķšslu, žótt verzlun viš śtlönd vęri aš vķsu frjįls, og fįtęktin var grķšarleg. Ķ staš žess aš ręša raunhęfar leišir til aš lyfta oki fįtęktarinnar af heršum landsfólksins, eyddu menn nęr öllu pśšri sķnu ķ einskisvert žjark um aukaatriši. Rifrildiš dró dilk į eftir sér: žaš tafši framför landsins og vandi žjóšina į vitleysu ķ stjórnmįlum.

Aš fenginni heimastjórn 1904 og sķšan fullveldi 1918 žurfti ekki lengur aš žrefa um žau mįl, og žį fęršist žjóšmįlabarįttan yfir į annaš sviš. Gömlu flokkarnir voru leystir upp. Aš erlendri fyrirmynd tóku menn nś aš skipa sér ķ stjórnmįlaflokka eftir starfsstéttum (bęndur ķ einum flokki, verkamenn ķ öšrum, kaupmenn og eignamenn ķ hinum žrišja). Hugsunin var sś eins og vķša annars stašar um Evrópu, aš ólķkar stéttir hefšu ólķka hagsmuni. Flokkaskipanin żtti meš žessu móti undir tilefnislausar żfingar milli stétta. Gallinn į žessu fyrirkomulagi var og er sį, aš flokkaskipanin endurspeglaši ekki nema aš litlu leyti skiptingu landsmanna ķ fylkingar eftir ólķkum grundvallarsjónarmišum um samfélagsmįl.

Frį fyrstu dögum nśverandi flokkakerfis hefur höfušįgreiningur stašiš um tvęr stefnur: innilokunarstefnu og opingįttarstefnu. Bįšar fylkingar įttu og eiga sér enn öfluga mįlsvara ķ öllum flokkum. Innilokunarmenn, sem svo voru nefndir ķ dagblöšunum strax um 1920, voru yfirleitt hlynntir landbśnaši į žjóšręnum forsendum og tortryggšu ašra atvinnuvegi, sem voru aš vaxa śr grasi, bęši sjįvarśtveg og mešfylgjandi žéttbżlismyndun mešfram ströndum landsins og verzlun, sem var mest ķ Reykjavķk. Žeir lögšust jafnframt gegn įformum um fossavirkjanir og stórišju. Žeir reyndu bókstaflega aš loka fólkiš inni ķ sveitunum meš žvķ aš leggja hömlur į bśferlaflutninga; žetta var arfleifš vistarbandsins og hugarfarsins, sem aš baki bjó. Žeir virtust sjį fortķšina ķ hillingum. Žeir virtust ekki skeyta um eša skilja samhengiš milli landbśnašar, sem įtti eins og hann var stundašur ķ rauninni ekkert skylt viš skynsamlegan, aršbęran atvinnurekstur, og žeirrar žrśgandi fįtęktar, sem žessi ašalatvinnuvegur landsmanna hafši öldum saman kallaš yfir mestan hluta žjóšarinnar. Innilokunarmenn žóttust yfirleitt ekki hafa mikiš til annarra žjóša aš sękja. Žeir sóttu višhorf sķn og višmišanir jafnan inn į viš og aftur ķ tķmann. Žeir fengu žvķ rįšiš, žegar heimskreppan ógnaši bęndum ķ lok 3. įratugs 20. aldar, aš innflutningur landbśnašarafurša til landsins var stöšvašur, og stendur sś skipan enn ķ stórum drįttum. Innflutningshöftin breiddust śt. Höft og skömmtun uršu aš almennri reglu. Žjóšinni lęršist aš sękja gögn og gęši ķ hendur yfirvaldanna, enda var žaš einmitt tilgangurinn. Žetta įstand hélzt óbreytt allar götur fram til įrsins 1960, žegar hagkerfiš var opnaš aš nżju eftir 30 įra innilokun, en žó ekki til fulls, fjarri žvķ.

Opingįttarmenn, eins og žeir voru nefndir um 1920, höfšu ašra skošun į lķfinu og landinu. Žeir stóšu į öxlum Jóns Siguršssonar og samherja hans: žeir vildu renna stošum undir nżja atvinnuvegi, śtveg, išnaš og verzlun, efla žéttbżli og opna landiš fyrir erlendum įhrifum. Žeir vildu virkja fossana, stofna til stórišju, flytja erlent fjįrmagn inn ķ landiš og einnig vinnuafl, jafnvel ķ stórum stķl. Žeir vildu gera upp viš fįtękt fortķšarinnar og byggja nżtt Ķsland handa nśtķmanum. Opingįttarstefnan var framfarastefna, markašsholl, opin fyrir erlendum fyrirmyndum og dró taum žéttbżlis og neytenda ķ andstöšumerkingu viš innilokunarstefnuna, sem var žjóšleg forsjįr- og varšveizlustefna og žvķ verndarsinnuš og markašsfjandsamleg og dró taum sveitalķfs og framleišenda.

Įgreiningur žessara fylkinga stendur enn. Innilokunarmönnum tókst snemma aš keyra opingįttarmenn ķ kaf sumpart ķ krafti ójafns atkvęšisréttar eftir bśsetu. Innilokunarmenn stjórnušu landinu samfleytt frį 1927 til 1959. Žaš er vert aš rifja žaš upp, aš forustumenn žriggja stęrstu stjórnmįlaflokkanna lögšust allir sem einn gegn fossavirkjunarįformum Einars Benediktssonar og uršu žess žar meš valdandi, aš žau uršu aš engu. Žaš įtti sķšan fyrir einum žessara žriggja aš liggja, Ólafi Thors, formanni Sjįlfstęšisflokksins, aš snśa viš blašinu meš myndun višreisnarstjórnarinnar 1959, opna landiš aftur og leggja grunn aš stórišju. En hann var samt ekki vissari en svo ķ sinni sök, eftir žvķ sem yngri flokksmenn hans hafa sagt frį opinberlega, aš hann hafši fyrirętlanir um aš mynda heldur enn eina innilokunarstjórnina, meš Alžżšubandalaginu, enda hefši sį flokkur į žeim tķma ekki veriš til vištals um annaš. Hvaš um žaš, stjórnmįlaflokkarnir bįru allir sameiginlega įbyrgš į žvķ įstandi, sem rķkti ķ efnahags- og atvinnumįlum Ķslendinga allan innilokunartķmann, enda įttu žeir allir ašild aš landsstjórninni žennan tķma, mislengi žó.

Hvaš skilur innilokunarmenn frį opingįttarmönnum į okkar dögum? Styrkleikahlutföll fylkinganna į stjórnmįlavettvangi eru ennžį žannig, aš innilokunarmenn hafa undirtökin og vilja žvķ yfirleitt halda ķ óbreytt įstand, eigiš sköpunarverk, en opingįttarmenn knżja į um breytingar. Opingįttarmönnum hefur aš vķsu oršiš talsvert įgengt undangengin įr. Byltingin į fjįrmįlamarkaši ber vitni. Margt fleira mętti nefna. En innilokunaröflin rįša feršinni enn sem jafnan fyrr og flżta sér hęgt. Tökum dęmi. Innilokunarmenn vilja halda Ķslandi utan viš Evrópusambandiš, opingįttarmenn vilja sękja um inngöngu. Innilokunarmenn vilja halda įfram aš banna fjįrfestingu śtlendra manna ķ ķslenzkum sjįvarśtvegi, opingįttarmenn vilja opna fyrir erlendri fjįrfestingu. Innilokunarmenn vilja halda įfram aš hefta innflutning landbśnašarafurša, opingįttarmenn vilja leyfa frjįlsan innflutning (en aušvitaš ekki gin- og klaufaveiki). Innilokunarmenn vilja į hinn bóginn halda įfram aš leyfa lausagöngu bśfjįr (sauškindin skal vera frjįls!), opingįttarmenn vilja loka féš inni ķ afgirtum reitum til aš vernda nįttśru Ķslands. Innilokunarmenn vilja hafa flugvöllinn įfram ķ hjarta Reykjavķkur, opingįttarmenn vilja völlinn burt.

Er hęgt aš greina eitthvert munstur ķ žessum įgreiningi? Hvaša grundvallaratriši skipta mönnum ķ žessar tvęr fylkingar? Mér sżnist eitt vega žyngst: mismikil viršing fyrir hagkvęmni. Opingįttarmenn setja hagkvęmni ķ öndvegi, žvķ aš hagkvęmni ręšur mestu um lķfskjör almennings til langs tķma litiš. Žeir telja, aš hag Ķslands sé bezt borgiš innan Evrópusambandsins, žegar allt er skošaš. Žeir telja, aš śtvegurinn og efnahagslķfiš ķ heild myndu hagnast į erlendri fjįrfestingu. Žeim svķšur sóunin, sem felst ķ óbreyttri bśverndarstefnu. Žeim blöskrar meš lķku lagi gróšureyšingin af völdum lausagöngu bśfjįr og śtigangshrossa. Og žeim ofbżšur hagblindan, sem birtist ķ žvķ, aš veršmętu flęmi ķ hjarta Reykjavķkur sé vitandi vits rįšstafaš undir flugvöll, sem ętti aš réttu lagi aš vera į miklu ódżrara landi fjęr mišborginni. Innilokunarmenn skeyta minna um hagkvęmni. Žeir setja annaš ķ öndvegi. Žeir benda réttilega į, aš spurningin um ašild aš Evrópusambandinu snżst ekki eingöngu um hagręn sjónarmiš, heldur einnig um żmislegt annaš. Žeir efast um réttmęti erlendrar fjįrfestingar ķ śtvegi, žvķ aš žeir vilja varast erlend ķtök ķ innlendum fyrirtękjum og fiskimišum. Žeir horfa fram hjį efnahags- og umhverfisspjöllum af völdum bśverndarstefnunnar. Žį varšar ekki um žaš, aš hęgt vęri aš nżta flugvallarsvęšiš ķ hjarta Reykjavķkur į miklu hagkvęmari hįtt.

Um žetta snżst įgreiningurinn: ólķkt tķmaskyn, ólķkt veršmętamat, ólķkar lķfsskošanir.

 

Lesbók Morgunblašsins, 24. marz 2001.  

 

 


 

Til baka