Skref ķ įtt til einstaklingsmišašs nįms

 Nįmskeiš fyrir skólastjóra grunnskólanna ķ Reykjavķk

 Sķmenntunarstofnun Kennarahįskóla Ķslands
fyrir Fręšslumišstöš Reykjavķkur


 


 

Įgęti žįtttakandi

Mér hefur veriš fališ žaš verkefni aš fjalla um “einstaklingsmišaš nįm” frį sjónarhóli nįms- og kennslufręša. Ég įkvaš aš skrifa ykkur žįtttakendum eitt lķtiš bréf til aš undirbśa ykkur svolķtiš fyrir mitt innlegg og jafnframt til aš hvetja ykkur til aš ķgrunda fyrirfram spurningar sem ég mun takast į viš.

Ķ žessum hluta nįmskeišsins er spurt:

Hvers vegna er įrķšandi aš stefna ķ įtt til einstaklingsmišašs nįms og skóla įn ašgreiningar?
Hvaša rök liggja žessu til grundvallar?
Hvaš knżr į um breytingar?

Ég verš aš jįta žaš strax aš slagoršiš “einstaklingsmišaš nįm” flękist fyrir mér. Sumir vilja heldur tala um “einstaklingsmišaša kennslu”. Ekki lķst mér betur į žaš. Bęši slagoršin eru, aš minni hyggju, afar óljós og, žaš sem verra er, misvķsandi – geta leitt okkur į villigötur. Orš eru verkfęri hugsunarinnar. Ónżt verkfęri duga skammt.

Um hvaš snżst mįliš?

Ég hef skiliš žaš svo, m.a. meš žvķ aš lesa grein Geršar Óskarsdóttur, Skólastarf į nżrri öld[1], aš žaš sé stefna skólayfirvalda ķ Reykjavķk aš hverfa frį hefšbundinni bekkjarkennslu og taka ķ stašinn upp sveigjanlega starfshętti og koma žannig betur til móts viš nemendur meš ólķkar forsendur. Skóli 20. aldar, segir Geršur, tók miš af mešalnemandanum: “žeir sem voru žar fyrir ofan eša nešan pössušu ekki almennilega inn ķ rammann og fengu ekki tilhlżšilega örvun” (bls. 8). Bętir svo viš aš žannig geti žetta varla gengiš lengur: “Žaš er erfitt aš spį fram ķ tķmann, en ég tel nęsta vķst aš skólinn geti ekki haldist lķtt breyttur önnur 100 įr “
(bls. 8).

Af hverju?

Jś, vegna žess aš samfélagiš hefur gerbreyst. Geršur nefnir veraldarvefinn, atvinnulķfiš, hnattvęšinguna, hagkerfiš og żmislegt fleira. Ef ég skil Gerši rétt blasir sś hętta viš grunnskólanum aš hann verši nokkurs konar nįtttröll ķ samfélaginu taki hann ekki miš af žvķ hvernig žaš hefur žróast og hvert žaš stefnir. Hśn vill sjį skólann ķ lifandi tengslum viš samfélagiš.

Žessi hugmynd er ekki nż af nįlinni. John Dewey, fręgasti skólaheimspekingur Bandarķkjanna į sķšustu öld, var sama sinnis. Hann vildi sjį skólann sem samfélag ķ smękkašri mynd. Gunnar Ragnarsson skrifaši grein um žessar hugmyndir Deweys ķ Uppeldi og menntun įriš 1999; kemst svo aš orši undir lok greinarinnar: “Žaš blasir viš aš samfélagslķf okkar hefur tekiš gagngerri og róttękri breytingu. Eigi menntun okkar aš hafa einhverja merkingu fyrir lķfiš veršur hśn aš taka jafn algerri breytingu” (bls. 169).

Gunnar bendir į aš  lķkast til sé breyting af žessu tagi žegar ķ gangi:

Tilkoma verklegra greina, nįttśruskošunar, raunvķsinda fyrir byrjendur … tilkoma virkari, merkingarrķkra og sjįlfstżrandi žįtta – allt žetta eru ekki bara aukaatriši, žaš eru óhjįkvęmilegar afleišingar hinnar vķštękari samfélagslegu framvindu. Žaš į bara eftir aš koma skipulagi į alla žessa žętti, og gera sér grein fyrir žvķ sem ķ žeim felst .... Aš gera žetta merkir aš gera hvern og einn af skólum okkar aš samfélagi ķ smękkašri mynd, žar sem nįm felst ķ störfum sem endurspegla lķf hins stęrra samfélags, gegnsżrt af anda lista, sögu og raunvķsinda. Žegar skólinn gefur hverju barni ašild aš svona litlu samfélagi og žjįlfar žaš til žįtttöku ķ žvķ, gegnsżrir žaš meš anda žjónustu og sér žvķ fyrir tękjum įhrifarķkrar sjįlfsstjórnar, žį höfum viš mestu og bestu tryggingu fyrir stęrra samfélagi sem er okkur sambošiš, žar sem yndisleiki og eindręgni rķkja.  (bls. 169 – 170).

Margir tengja nafn Deweys viš slagoršiš “learning by doing”. Eins og oft vill verša hefur žetta slagorš veriš notaš į żmsa vegu og ekki alltaf ķ samręmi viš hugmyndir Deweys sjįlfs. Žaš endurspeglar fyrst og fremst andóf Deweys gegn žeirri hugmynd aš žaš sé bara heilinn eša mannshugurinn sem lęrir. Frį hans sjónarhóli er nįm starf og žįtttaka: barniš lęrir meš žvķ aš nota lķkama sinn og skoša og framkvęma hluti ķ samstarfi meš öšrum.

Athyglisvert er aš Gušmundur Finnbogason, höfundur fyrstu fręšslulaga į Ķslandi, viršist hafa mótaš sér svipašar hugmyndir og Dewey. Gušmundur talar – ķ bókinni Lżšmenntun[2] - um nįm sem starf, segir til dęmis aš:

Allt nįm veršur aš vera starf, er sé žannig snišiš eftir kröftunum aš erfišiš sem heimtaš er sé hvorki of né van. (bls. 64)

Žetta višhorf Gušmundar til nįms kemur skżrt fram ķ kafla ķ Lżšmenntun žar sem hann fjallar um nįttśrufręši og nįttśrufręšikennslu. Nįttśrufręši er fyrir honum “eitt hiš besta uppeldismešal, hefur fjörgandi og eflandi įhrif į allt sįlarlķf mannsins, sé hśn réttilega kennd og höfš um hönd” (bls.87. leturbreyting mķn). Hvaš į Gušmundur viš meš oršunum sem ég hef skįletraš? Hann segir:

Višfangsefni nįttśrunnar eru žaš sem séš veršur og žreifaš į, bragšaš, lyktaš o.s.frv. Nįttśruhlutirnir og breytingar žeirra tala til skynfęra vorra, en žau skerpast viš ęfinguna. Žaš ętti ekki aš žurfa aš taka žaš fram, aš vér eigum allsstašar, žar sem žvķ veršur viškomiš, aš lęra af hlutunum sjįlfum, žvķ “sjón er sögu rķkari”; nįttśrufręšin į fyrst og fremst aš venja menn į aš athuga vel, greina skżrt og vel einkenni hluta og višburša, lķkingu žeirra og mismun, og ętti athugun į jurtum, dżrum, fjöllum o.s.frv. aš haldast ķ hendur viš teikning, žvķ hśn neyšir menn til aš athuga vel, eins og tekiš var fram į öšrum staš. (bls. 87).

Ég get ekki varist žvķ aš spyrja hvort okkur Ķslendingum hafi ķ raun mišaš fram į viš ķ hugsun um nįm og kennslu!?

-------

Į sķšustu įratugum hafa hugmyndir į borš viš žęr sem Dewey og Gušmundur ašhylltust įtt undir högg aš sękja, fariš halloka fyrir hugmyndum žar sem hugurinn er aftur kominn ķ öndvegi, gjarnan ķ mynd lķkana sem sękja sér orš og fyrirmyndir ķ tölvufręšin, upplżsinga-vinnslulķkön žar sem heilinn er upphaf og endir alls. Mišaš viš slķk lķkön er nemandinn  einhvers konar flutningstęki sem kemur meš heilann sinn ķ skólann til aš lįta fylla į hann.

Žó hugmyndir af žessu tagi séu mjög įberandi ķ umręšum og rannsóknum, eru žęr žó ekki alls rįšandi – sem betur fer. Andi Deweys svķfur enn yfir vötnunum. Żmsir fręšimenn sętta sig einfaldlega ekki viš svo žrönga sżn į nįmi; halda fram žvķ sjónarmiši aš manneskjan sé fyrst og fremst félagsvera. Sumir žeirra eru undir sterkum įhrifum frį Vygotsky en hann leit svo į aš manneskjan mótašist fyrst og fremst af menningarlegu umhverfi sķnu. Žegar viš vöxum śr grasi innlimum viš orš og talshętti sem eru viš lżši ķ umhverfi okkar og žessi orš og talshęttir verša verkfęri hugsunarinnar. Žaš gefur auga leiš aš žannig višhorf setja samskipti og samtal ķ öndvegi žegar kemur aš skólastarfi. Nįm, frį žessu sjónarhorni, er félagslegt  ferli - innvķgsla ķ menningu samfélagsins. Aš lęra um hluti og fyrirbęri er fólgiš ķ žvķ aš temja sér orš og talshętti sem mašurinn hefur žróaš og birtist bęši ķ hversdagslegum talshįttum og sérstökum talshįttum nįmsgreina. Žegar nemandi lęrir lķffręši (vel) eignast hann orš og talshętti sem gera honum kleyft aš tala į nżjan hįtt bęši um umhverfi sitt og sjįlfan sig, lķkama sinn. Hann hefur žroskast, menntast.

--------

Žaš sem ég er ķ raun aš leggja įherslu į ķ žessu bréfi er višhorf til nįms og sżn į nemendur. Ég geri žetta vegna žess aš ég tel aš slķk višhorf móti skólastarf meir en flest annaš. Ef žetta stenst žį er vitaskuld afar brżnt aš rżna ķ žessi višhorf, ekki sķst ef stefna skal į nż miš, taka upp nżja starfshętti. Žaš er ekki aušvelt aš breyta kśrsinum. Gamlar venjur hafa įhrif į okkur og gera okkur jafnvel erfitt aš sjį nżja möguleika eša skapa nż lķfsform ķ skólum. Jafnvel tungumįliš, mįliš ylhżra, vinnur gegn okkur vegna žess aš žaš geymir gamlar hugsanir.

Višhorf móta starfshętti okkar, hvernig viš komum fram gagnvart öšrum. Jerome Bruner[3] skrifar:

Watch any mother, any teacher, even any babysitter with a child and you will be struck by how much of what they do is steered by notions of “what children“s minds are like and how to help them learn,” even though they may not be able to verbalize their pedagogical principles. (bls. 46)

Kennarar męta “til leiks” ķ skólann meš įkvešin višhorf til nįms, mešvituš eša ómešvituš, sem móta athafnir žeirra ķ skólastofunni og framkomu žeirra gagnvart nemendum. Mörgum kennurum er til aš mynda tamt aš lķta į nemendur sem nokkurs konar ķlįt undir žekkingu og vinna śt frį žvķ. Ašrir lķta svo į aš börn lęri mest af žvķ aš vinna meš hluti og haga störfum sķnum mišaš viš žaš. Og svo eru žeir sem lķta į nįm sem félagslegt ferli og gera samtališ aš lykilatriši ķ kennslu sinni. Og svo framvegis.

Nś biš ég žig aš ķgrunda žķna afstöšu: Hvernig hugsar žś um nįm? Hvaš merkir žetta orš ķ žķnum huga? Hvernig notar žś žetta orš? Hvernig tengir žś žetta orš öšrum oršum, til dęmis oršunum žekkingu og kennslu?

Žaš er jś žetta sem skólastarf snżst um: kennslu, nįm, žekkingu – ekki satt? Ef žaš er satt žó hlżtur aš skipta miklu mįli hvernig viš notum žessi orš – hvaša merkingu viš leggjum ķ žau.

Og, ekki sķst: Hvaš er “nemandi” ķ žķnum huga?

Aš lokum leyfi ég mér aš benda į grein sem ég skrifaši nżlega (desember 2002) ķ Netlu – veftķmarit KHĶ. Hśn heitir Hvert stefnir? Hvaš fór śrskeišis? Hugleišing um žekkingu og skólastarf.

Svo tölum viš saman 6. nóvember nęstkomandi – nś eša fyrr. Žiš megiš gjarnan senda mér lķnu ef ykkur lķkar svo.

Kvešja

Hafžór


 

[1] Geršur Óskarsdóttir (2003). Skólastarf į nżrri öld. Fręšslumišstöš Reykjavķkur.

[2] Gušmundur Finnbogason (1903 / 1994). Lżšmenntun. Reykjavķk: RKHĶ.

[3] Bruner, J. (1996). The Culture of Education. Harvard University Press.

 

Sķšast breytt 4. október 2003