Nįmskeiš um ritun lokaritgerša

 

Nįmskeišiš er ętlaš žeim sem eru aš hefja undirbśning aš ritun lokaritgeršar og er nemendum aš kostnašarlausu. Hér er um ręša tvo fyrirlestra žar sem fjallaš veršur um ritgeršarvinnuna frį upphafi til enda, og reynt aš draga fram helstu žętti er skipta mįli viš val į efni og rįšgjafa, skipulagningu ritgeršarvinnunnar og uppbyggingu verksins. Žį veršur einnig fariš fjallaš samskiptin viš rįšgjafann, žęr kröfur sem geršar eru og hvernig hęgt er aš nżta ritgeršina sér til framdrįttar eftir śtskrift. Ašalįherslan er lögš į aš kynna fyrir nemendum nokkur praktķsk atriši sem spara tķma og auka lķkur į góšum įrangri ķ ritun lokaritgerša.

 

Višskipta- og hagfręšideild

Fyrri hluti nįmskeišsins veršur haldinn 22. janśar 2006 frį klukkan 8-10 ķ stofa Odda 101. Seinni hlutinn veršur haldinn kvöldiš eftir, 23. janśar, į sama staš į sama tķma.

 

Félagsvķsindadeild

Fyrri hluti nįmskeišsins veršur haldinn 29. janśar 2006 frį klukkan 8-10 ķ stofa Odda 101. Seinni hlutinn veršur haldinn kvöldiš eftir, 30. janśar, į sama staš į sama tķma.

 

 

 

Fyrirlestur 1

 

Rįšgjafar og efnisval

Aš velja efni

Aš velja rįšgjafa

Aš vinna meš rįšgjafanum

Aš uppfylla setta kröfur

 

Fyrirlestur 2

 

Uppskrift aš ritgerš

Uppbygging Lokaritgeršar

Heimildavinna

Mįlfar

 

 

 

Aukaefni: Stuttir leišarvķsar um greinarskrif

 

Aš skrifa góša blašagrein

Sagt er aš sumir séu fęddir rithöfundar eša blašaskrķbentar og vķst er aš fįir komast ķ hóp žjóšskįlda. Samt sem įšur getur ęfing og mešvituš hugsun breytt miklu ķ žessu efni. Nęr allir geta oršiš nęgilega ritfęrir til žess aš koma hugsunum og skošunum sķnum į framfęri svo eftir sé tekiš. Mįlfar og stķll skipta miklu mįli og góšir ķslenskumenn hafa forskot į ritvellinum. En žar meš er ašeins hįlf sagan sögš. Góšar greinar žurfa aš hafa góšan stķganda og rökfęrslu eša “strategķu” til žess aš žęr nįi markmiši sķnu. Žaš mun hér verša helst til umfjöllunar. Mišaš er viš stuttar blašagreinar.

 

Aš skrifa góša alžżšlega fręšigrein

Hér gilda aš mörgu leyti sömu lögmįl og viš ritun blašagreinar, en žó ekki alfariš. Oršinu samkvęmt veršur fręšigrein aš vera fręšandi en ekki ašeins framsetning į skošunum eins og blašagreinar eru oft.  Sį sem ritar getur gert meiri kröfur til lesandans, en um leiš gerir lesandinn kröfur til höfundar um rökvķsi og vinnubrögš. Ef greinin er ekki borin uppi af einhverjum kjarna, s.s. upplżsingum eša nżjum tengingum į milli žekktra stašreynda, aš žį er hśn ekki mikils virši. En į móti mį ritsmķšin ekki vera leišinleg eša ofhlašin stašreyndum.